Na društvenim mrežama ponovo se rasplamsala politička polemika, ovoga puta između Usame Zukorlića, lidera Stranke pravde i pomirenja, i Enisa Imamovića, bivšeg visokog funkcionera SDA Sulejmana Ugljanina, koji je, iako se formalno povukao iz politike i preselio u Sjedinjene Američke Države, ostao aktivan komentator političkih zbivanja u Sandžaku i regionu.
Usame Zukorlić u svojoj objavi istakao je da je Bosna i Hercegovina suverena i međunarodno priznata država, te da njen teritorijalni integritet nije pitanje volje pojedinaca, već međunarodnog prava i unutrašnjeg ustavnog poretka. U tom kontekstu, naglasio je da je Srbija, kao potpisnica Dejtonskog sporazuma, garant teritorijalnog integriteta BiH. Ova tvrdnja naišla je na oštar odgovor Enisa Imamovića, koji je upozorio da Srbija, kao ni Hrvatska, ne može imati status garanta teritorijalnog integriteta BiH, već da su tu ulogu preuzele Evropska unija, Ujedinjene nacije i Sjedinjene Američke Države.
„Srbija kao potpisnica, sudionica ili strana u Dejtonskom sporazumu ne može biti nikakav ‘garant teritorijalnog integriteta BiH’ (isto važi i za Hrvatsku). Garant su Evropska unija, Ujedinjene nacije i SAD… Ti detalji su mnogo važni i treba voditi računa kada i kako se upotrebljavaju,“ napisao je Imamović.
Zukorlićev odgovor bio je pokušaj redefinicije pojma „garant“, tvrdeći da Srbija, iako nije formalni garant u pravnom smislu, jeste međunarodno preuzela obavezu da se ne miješa u unutrašnje poslove BiH i da poštuje njen teritorijalni integritet, čime, prema njegovoj interpretaciji, na neki način ipak ima tu ulogu. Očigledan pokušaj balansiranja između političkog populizma i pravne argumentacije pokazuje želju da se približi i onima koji očekuju jaču bošnjačku političku poziciju, ali i da ne antagonizira vlast u Beogradu, s kojom je u dobrim odnosima.
„Srbija nije formalni ‘garant’ u smislu pravnog mehanizma, već je međunarodno preuzela obavezu da se ne miješa u unutrašnje stvari BiH i da poštuje njen teritorijalni integritet – u tom smislu je garant,“ napisao je Zukorlić, prilažući fotografiju Dejtonskog sporazuma kao argument.
Imamović je u nastavku debate precizno ukazao na problematičnost ovakvog tumačenja, upozorivši da formulacija o Srbiji kao garantu može implicirati njen superioran položaj u odnosu na BiH, što je politički osjetljivo i potencijalno opasno. Posebno je istakao ponašanje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji se, prema njegovim riječima, konstantno miješa u unutrašnja pitanja BiH, često prelazeći granicu diplomatskog korektnog odnosa.
„Kontekst tvog statusa, ali i sam pojam ‘garant’ stavlja jednu ravnopravnu potpisnicu u superioran položaj u odnosu na drugu, što je u ovom konkretnom slučaju i u ovim okolnostima vrlo osjetljivo i opasno. Evo uzmimo za primjer akcije i ponašanje Aleksandra Vučića, koji se sa pozicije predsjednika Srbije miješa, komentariše pa čak i aktivno djeluje protiv unutrašnjih pitanja Bosne i Hercegovine,“ napisao je Imamović.
Dok je Imamović svojim komentarima pokazao pravnu preciznost i političku odgovornost prema BiH, Zukorlićev pristup ponovo otvara pitanje da li on uistinu gradi politiku na jasnim i dosljednim principima, ili se povodi za pragmatizmom koji ga drži u dobrim odnosima i s Beogradom i s dijelom bošnjačkog biračkog tijela. U svakom slučaju, ova polemika još jednom potvrđuje da se ključna pitanja odnosa Srbije i BiH ne mogu rješavati ispraznim političkim frazama i populističkim igrama, već preciznim definisanjem pravnih i političkih okvira.
