Četvrtak, 7 Maja, 2026

Ministar Husein Memić ne zaboravlja svoj rodni grad: Humanitarna akcija pred Ramazan

0

U vremenu kada su politika i funkcije često odvojene od stvarnih potreba građana, ministar turizma i omladine Husein Memić još jednom je pokazao da humanost i politika mogu ići ruku pod ruku. Njegov najnoviji gest – organizacija podjele pomoći za 70 porodica u Novom Pazaru u saradnji s Ambasadom Katara – još jednom potvrđuje njegovu bliskost s narodom i spremnost da bude uz svoje sugrađane u svakom trenutku.

Ova akcija, vredna 700.000 dinara, nije bila samo formalna donacija, već iskreno zalaganje ministra Memića, koji je lično bio zamoljen od strane Ambasade Katara da organizuje raspodelu paketa u svom rodnom gradu. O tome je i sam govorio, ne krijući zadovoljstvo što može pomoći onima kojima je najpotrebnije:

  • “Koristim priliku da se zahvalim njegovoj ekscelenciji, ambasadoru Katara, koji me je juče pozvao da organizujemo ovu podelu vrednu oko 700.000 dinara. Paketi su, koliko znam, negde oko 10.000 dinara po porodici, ukupno 70 porodica. Pre svega, velika zahvalnost mom prijatelju, jer smo uspeli da sve ovo realizujemo za samo jedan dan. Nadam se da će sve porodice uspešno dočekati Ramazan.”

Njegove riječi nisu samo protokolarne – one dolaze iz srca čovjeka koji ne zaboravlja odakle je potekao. Memić je odrastao u Novom Pazaru, u mahali gde su solidarnost i briga o komšijama bile način života. Danas, kao ministar, ostao je veran tim vrijednostima, a to se vidi i po ljudima s kojima je realizovao ovu akciju – među njima su zaposleni Kulturnog centra Novi Pazar, njegov direktor Dženan Palamar, ali i njegovi sugrađani iz Luga.

  • Ministar koji ne dijeli ljude, već pomaže svima

Husein Memić nije samo još jedno ime u politici – on je prepoznat kao veliki humanitarac, čovek koji se godinama trudi da pomogne sugrađanima, bez obzira na vjeru i naciju. Još dok nije bio na ministarskoj funkciji, osnovao je humanitarno udruženje “Otvorena ruka”, kroz koje je pokrenuo niz akcija pomoći najugroženijima.

Za razliku od mnogih koji u funkciji vide moć, Memić je koristi da učini konkretne stvari za ljude – bilo kroz projekte razvoja turizma, omladine i sporta, bilo kroz humanitarne aktivnosti. Njegov rad prepoznaju ne samo Bošnjaci, već i Srbi, što ga je učinilo jednim od najomiljenijih funkcionera u Sandžaku i šire.

U danima kada mnogi razmišljaju o duhovnom i moralnom značaju Ramazana, njegov gest vraća vjeru u ljude i u to da oni koji su na pozicijama moći mogu biti i bliski narodu. Na kraju podjele, Memić je uputio srdačnu čestitku svim vjernicima:

  • “Ramazan Šerif Mubarek Olsun svim muslimanima u Srbiji, Sandžaku i cijelom Novom Pazaru!”

Njegove riječi i djela su dokaz da je istinska veličina u davanju – i da će, dok god je u mogućnosti, Husein Memić ostati uz svoj narod, svoj Sandžak i Novi Pazar, koji nosi u srcu gdje god da se nađe. Pogledajte video snimak ispod teksta.

Kuća Hamzagića u Tutinu: Stoljeće tradicije, zajedništva i ramazanskih običaja

0

Porodica Hamzagić iz Tutina već više od jednog stoljeća njeguje tradiciju zajedništva, a njihova kuća, izgrađena 1908. godine, svjedok je porodične historije i duboko ukorijenjenih vrijednosti. Nail Hamzagić, nastavnik u penziji, prisjeća se ramazanskih običaja i porodičnih okupljanja, posebno u glavnoj sobi gdje su se slavili bajrami i iftari.

Ramazan je uvijek bio vrijeme posebnog zajedništva, kada su se porodica i komšije okupljali na iftarima i teravijama. Njegova majka, porijeklom iz Novog Pazara, spremala je iftare za desetak gostiju, dok su stariji članovi porodice prenijeli disciplinu i vrijednosti posta na mlađe generacije. Djed Šerif Hamzagić, nekadašnji muftija u Sandžaku, govorio je staroturski, persijski i bosanski, te je sastavio rječnik tih jezika. Njegov dom bio je mjesto susreta i razgovora s ljudima iz raznih krajeva.

Uspoređujući nekadašnji ramazan s današnjim vremenima, Nail ističe da je nekada bilo teže, ali i ispunjenije. Porodične vrijednosti ostaju temelj svega, a kroz sjećanja na prošlost podsjećamo se koliko su tradicija i zajedništvo neprocjenjivi.Pogledajte tv prilog ispod teksta.

Vjernici Seljašnice primjer zajedništva u Sandžaku: Čišćenje i proširenje parkinga pored džamije

0

Prijepolje, 2. mart 2025. – U duhu zajedništva i odgovornosti prema vjerskim objektima, vjernici džemata na Seljašnici u Prijepolju sproveli su akciju čišćenja i proširenja parking prostora pored džamije. Ova inicijativa, koja okuplja članove zajednice u plemenitom cilju unapređenja džamijskog ambijenta, još jednom je pokazala snagu solidarnosti i dobročinstva.

Posebnu zahvalnost džematlije duguju Semiru Inajetoviću, koji je uložio trud i resurse koristeći svoju mašinu za kopanje, kao i Edinu Džinoviću, koji je transportnim sredstvima olakšao realizaciju radova. Njihov nesebičan doprinos dodatno je inspirisao ostale učesnike akcije, koji su svojim radom i zalaganjem osigurali da se prostor oko džamije uredi na najbolji mogući način.

Akcija je sprovedena u ramazanskim danima, kada dobročinstvo i zajedništvo dobijaju posebnu vrijednost. Organizatori i učesnici izražavaju nadu da će ovakve inicijative postati stalna praksa u održavanju vjerskih objekata i zajedničkih prostora u Prijepolju i šire.

Evo koji dijelovi Novog Pazara danas neće imati vode (ponedjeljak)

0
Nestanak vode
Nestanak vode

JKP Vodovod Novi Pazar obavještava građane da će danas, u ponedjeljak, 3. marta 2025. godine, doći do privremenog prekida vodosnabdijevanja zbog radova na vodovodnoj mreži. Prekid će trajati od 11:00 do 14:00 sati, a bez vode će ostati stanovnici ulica:

  • Mehmeda Alibašića
  • Gojka Bačanina
  • Šabana Koče

Ovo je još jedna u nizu intervencija na vodovodnoj infrastrukturi, s ciljem poboljšanja kvaliteta i stabilnosti snabdijevanja vodom. Nadležni apeluju na građane da se na vrijeme pripreme za tročasovni prekid i zahvaljuju na razumijevanju.

Za sve dodatne informacije, građani mogu kontaktirati JKP Vodovod Novi Pazar putem njihovih zvaničnih kanala.

Sjajni rezultati karatista iz Sjenice na Super Enpi Karate Kupu u Subotici

0
Karate klub Sjenica
Karate klub Sjenica

Takmičari Karate kluba Sjenica ostvarili su izvanredan uspjeh na Super Enpi Karate Kupu, koji je održan 2. marta 2025. godine u Subotici. Na ovom prestižnom takmičenju, koje je okupilo preko 1.300 takmičara iz osam država, mladi sportisti iz Sjenice pokazali su vrhunske vještine i borbenost, osvojivši 15 medalja – 7 zlatnih, 3 srebrne i 5 bronzanih, kao i 7 zlatnih pehara.

Njihov trener Meaz Zenović, ponosan na rezultate svojih učenika, istakao je značaj ovog uspjeha za klub i grad Sjenicu.

 „Ovo je još jedan dokaz da se u Sjenici rađaju i odrastaju veliki borci. Naši takmičari su pokazali snagu, disciplinu i posvećenost karateu. U konkurenciji od preko hiljadu takmičara iz osam zemalja, ostvariti ovakve rezultate je nešto što zaslužuje poštovanje. Nastavljamo s napornim radom, jer je ovo samo početak velikih uspjeha koji nas očekuju,“ izjavio je Zenović.

Ovaj trijumf Karate kluba Sjenica još jednom potvrđuje da je karate u ovom gradu sport sa dugom tradicijom i velikim potencijalom, a mladi talenti, uz podršku svojih trenera, nastavljaju osvajati vrhunske rezultate na međunarodnim borilištima.

/VIDEO/ Tradicija mesarstva u Novom Pazaru i porodica Bojadžić: Naslijeđe koje traje generacijama

0

Novi Pazar, grad bogate trgovačke i zanatske tradicije, ponosan je na svoje autohtone zanate koji se prenose s koljena na koljeno. Jedan od najprepoznatljivijih zanata u ovom gradu nesumnjivo je mesarstvo, čiji su temelji postavljeni prije više od pola vijeka.

U srcu stare čaršije, gdje mirisi svježeg mesa i začina mame prolaznike, mesarska tradicija porodice Bojadžić zauzima posebno mjesto. Džemail Bojadžić, potomak ugledne mesarske loze, podsjeća da je njegov rahmetli dedo bio ključna figura u očuvanju ovog zanata.

Kako Bojadžić ističe, njegov dedo je tokom svog života obučio više od 80 mesara, od kojih su mnogi kasnije postali vlasnici mesnica, restorana i ćevabdžinica širom Novog Pazara. No, put mesarstva u ovom gradu nije uvijek bio lak.

  • „Došlo je do smjene generacija. Stariji mesari su se povukli, a njihova djeca su tokom vremena komunizma počela raditi u velikim državnim firmama, poput TK Raška, koja je imala 8.000 radnika, i obućarske industrije Rast. Sa sigurnim poslovima, 13. platom i brojnim beneficijama, mnogi su izbjegavali zanatske poslove kao što je mesarstvo“, objašnjava Bojadžić.

Međutim, njegov dedo je imao viziju – mesarstvo je pretvorio u porodični biznis i postepeno uključivao svoje sinove u posao. Kroz godine su im se pridruživali i drugi, oni koji nisu pronašli svoje mjesto u državnim firmama, čime je mesarstvo ponovo ojačalo i postalo prepoznatljiv zanat u Novom Pazaru.

Mesarstvo u Novom Pazaru nije samo posao, već i očuvanje tradicionalnih vrijednosti.

  • „Naše meso je halal, obrađujemo ga vlastitim rukama, i to je ono što naši ljudi cijene. Kada dolazi Ramazan ili bajramski praznici, mnogi kupuju isključivo kod nas, jer znaju da je sve u skladu s našim vjerskim običajima“, dodaje Bojadžić.

Osim mesara, mnogi koji su prošli obuku u radnjama porodice Bojadžić kasnije su postali ugostitelji, vlasnici restorana i ćevabdžinica, što svjedoči o širokom spektru vještina koje su stekli.

Danas, kada se Novi Pazar razvija i prilagođava modernim tokovima, ostaje jasno da su zanati poput mesarstva neizostavan dio njegovog identiteta. Kroz predan rad i posvećenost, porodice poput Bojadžića ne samo da čuvaju tradiciju, već je i prenose na nove generacije, osiguravajući da miris stare čaršije i dalje bude dio svakodnevice ovog grada. Pogledajte cijeli tv prilogispod teksta.

Zašto je Dejan Dragojević primio Islam? “Ne finansira me Arabija! Nisam postao musliman za novac!”

0

Nekada bi vijest o pravoslavcu koji prelazi na islam bila senzacija. Danas, u Beogradu, takve priče postaju dio svakodnevice, jer ovaj grad ne postavlja granice vjeri niti identitetu. Među onima koji su donijeli ovakvu životnu odluku jeste i Dejan Dragojević, poznato lice domaće javnosti, koji je prije nekoliko godina prihvatio islam.

Na izlasku iz džamije, po dogovoru, u autu ga čeka kolega s kojim dijeli radni prostor i svakodnevicu. Prilikom razgovora, Dragojević ističe da je do ove odluke došao nakon dugog promišljanja i istraživanja.

  • “Nisam postao musliman za novac”

Jedan od prvih mitova koji je želio razbiti jeste onaj o financijskoj motivaciji.

  • — Često ljudi govore: “Finansira te Arabija, plaćen si da pređeš na islam!” To nema veze sa stvarnošću. Da mi je iko ponudio novac za vjeru, ne bih to nikada uradio. Ovo je bila odluka mog srca i uma – ističe Dragojević.

Njegov put ka islamu započeo je znatiželjom i preispitivanjem životnih vrijednosti.

  • — Počeo sam da slušam islamske predavače, najprije Huseina Čajlakovića, jer mi je njegov način govora bio blizak. Kasnije sam gledao Seada Islamovića, Đevata Golušu, a na kraju sam došao do Elvedina Pezića i Safeta Kuduzovića. Sve više sam se interesirao za vjeru, učio o Kur’anu, istraživao značenje života i smrti. Onda sam shvatio – to je to.

Dragojević priznaje da je proces prihvatanja islama bio dug i izazovan, ali da nikada nije požalio zbog svoje odluke.

  • — Bila je to borba, ali istovremeno i olakšanje. Počeo sam zapisivati ajete, podvlačiti ih, prevoditi i analizirati. Htio sam sve da razumijem i osjetim vjeru na pravi način.

Dejan Dragojević islam je prihvatio tokom mjeseca ramazana, što smatra simboličnim i duhovno značajnim trenutkom u svom životu.

  • — Mnogi misle da je post težak, ali meni je to bio najlakši dio. Od prvog dana sam volio postiti i nikada mi nije bio problem da izdržim bez hrane i vode. Ramazan mi je donio duhovni mir, osjećaj pripadnosti i snagu da idem dalje.

U razgovoru se prisjeća i svog prvog putovanja u Saudijsku Arabiju, posjete Meki i Medini, te nevjerovatnog doživljaja iftara u Poslanikovoj džamiji.

  • — To je iskustvo koje se riječima ne može opisati. Atmosfera, ljudi, zajedništvo – sve to nosim u srcu kao nešto najposebnije u svom životu.

Danas, nakon nekoliko godina u islamu, kaže da se osjeća ispunjenim i sretnim.

  • — Nikada nisam bio zadovoljniji sobom. Moja odluka nije bila trenutna ni impulsivna, već duboko promišljena. Vjera mi je donijela mir, a Beograd – grad u kojem živim – nikada mi nije postavio prepreke. Naprotiv, ovdje je sve moguće, i to je ljepota ovog grada.

Priča Dejana Dragojevića potvrđuje da vjera nije pitanje geografije, etničke pripadnosti ili novca, već lične potrage za smislom i istinom. Islam je za njega bio put koji je odabrao srcem, a njegova priča pokazuje kako Beograd ostaje grad otvorenih granica, gdje svako može pronaći svoj put ka duhovnosti. Pogledajte video snimak ispod teksta.

Tragedija u Sandžaku: Mladić (34) izgubio kontrolu nad vozilom i poginuo na licu mjesta

0
najnovija vijest
najnovija vijest

Priboj – U ranim jutarnjim satima selo Mramorje kod Priboja zavijeno je u crno nakon teške saobraćajne nesreće u kojoj je život izgubio mladić star 34 godine.

Prema prvim informacijama, nesreća se dogodila oko 4 sata ujutro kada je vozač izgubio kontrolu nad vozilom, sletio s puta i silovito udario u kuću pored puta. Udarac je bio toliko jak da vozaču nije bilo spasa – preminuo je na licu mjesta.

  • – Probudila nas je strašna buka, kao da se nešto srušilo. Kada smo izašli, vidjeli smo auto smrskan uz zid kuće. Odmah smo pozvali hitnu pomoć i policiju, ali, nažalost, vozač je već bio bez znakova života – kaže jedan od mještana Mramorja.
Foto: Rina
Foto: Rina

Uzrok nesreće još nije zvanično potvrđen, ali prema nezvaničnim informacijama, postoji sumnja da je mladić možda zaspao za volanom ili da su loši vremenski uvjeti i brzina doprinijeli tragediji. Policija je obavila uviđaj, a tijelo nastradalog prevezeno je na obdukciju, nakon koje će biti poznato više detalja o uzroku nesreće.

Mještani ovog kraja su u šoku, ističući da se slične nesreće u blizini nisu često dešavale, ali da je put kroz selo Mramorje problematičan zbog oštrih krivina i smanjene vidljivosti noću.

“Ne ponizite se!” – Efendija Samir Kadribašić: Ne dozvolite da vas Opština kupuje simboličnim donacijama!

0

Pljevaljski efendija Samir Kadribašić uputio je emotivan apel svojim sugrađanima putem Facebooka, pozivajući ih da očuvaju dostojanstvo i ne dozvole da ih materijalni podsticaji ponize. U svojoj objavi naglasio je važnost samopoštovanja i solidarnosti tokom svetog mjeseca Ramazana

  • “Molim moje sugrađane da plate svaku do zadnjeg centa. Molim ih da ne dozvole da ih za 1 euro kupi i ponizi onaj koji ih je ne tako davno javno psovao i omalovažavao. Molim moje sugrađane da se ne ponize pred ovakvim tipom koji ne zaslužuje ni da mu se ime spomene. Ramazan je mjesec Božije milosti i našeg međusobnog saosjećanja. Ne smijemo se plašiti da će bilo ko ostati bez iftara i sehura, jer je Allahova milost beskrajna. Molim vas, ne ponizite se…” – poručio je efendija Kadribašić.

Istovremeno, Opština Pljevlja objavila je da će tokom Ramazana svake subote donirati dvije tradicionalne pitaljke postačima. Predsjednik Opštine, dr Darijo Vraneš, naglasio je da ovaj gest lokalne uprave predstavlja izraz poštovanja prema građanima islamske vjeroispovijesti.

  • „Nismo imali namjeru da javno ističemo ovu inicijativu, ali budući da ste pokazali interesovanje, smatramo da je važno pojasniti naše namjere. Odluka da Opština tokom ramazanskog posta svake subote donira pitaljke proizvedene u našim pekarama mali je znak pažnje prema svim građanima islamske vjere koji poste. Vjerujem da bi ovo trebalo postati ustaljena praksa u budućnosti,“ izjavio je Vraneš.

On je dodao da Opština podjednako vodi računa o svim svojim građanima te da želi da gradi društvo zasnovano na istinskom, a ne samo deklarativnom suživotu.

Međutim, efendijin apel dolazi u kontekstu sve većeg nezadovoljstva Bošnjaka u Pljevljima, koji se posljednjih godina suočavaju s pojačanom diskriminacijom. Na meti su bile i prostorije Islamske zajednice, kao i naselja u kojima Bošnjaci čine većinu. Uprkos ovim incidentima, opštinske vlasti su ostale nijeme, a pojedini funkcioneri su čak podržavali i podsticali ovakve postupke.

Panorama Peštera: Selo koje gori, ali ne nestaje – Herojska priča Cetanovića

0

Na sjevernom obodu Gornje Pešteri, smješteno u visinskoj zoni od 1120 do 1200 metara nadmorske visine, nalazi se selo Cetanoviće – mjesto tišine, prirodne ljepote i bogate istorije, u kojem život nikada nije bio lak, ali je uvijek bio dostojanstven.

Ovo selo se nalazi na obroncima planine Giljeva, u dolini Cetanske rijeke i Nikačkog potoka, okruženo šumom Vranja i brdom Greda. Pogled iz Cetanovića puca prema istoku, ka Vrnotićima, širokim pešterskim poljima, sve do Crnog vrha, Duge poljane i planine Golije. Okružuju ga sela Rasno, Kamešnica, Čitluk, Buđevo i Tuzinje, a do njega vodi putni pravac Janica–Kijevce–Rasno, djelimično asfaltiran, dok je prema Rasnu još uvijek makadam. Odnedavno, Cetanoviće je povezano i asfaltnim putem sa susjednim selom Buđevo.

Selo se prostire na oko 1240 hektara, a njegovi pašnjaci dopiru sve do predjela Giljeve i Buđeva. Cetanoviće naseljavaju isključivo porodice Dačić, podijeljene u Gornju i Donju mahalu, koje ljubomorno čuvaju svoju porodičnu tradiciju.

  • Bogati izvori i istorijsko pamćenje

Desetine izvora u podnožju brda formiraju Cetansku rijeku, koja se u ravnici kod sela Čitluk i Kijevce spaja sa drugim vodama i pripaja izvoru rijeke Vapa kod Crnog vrha. Među poznatijim izvorima izdvajaju se vrelo ispod Vranja, Smakov do, Zabelj, Ćafpa i drugi, a većina sela se danas snabdijeva vodom upravo sa lokalnih vrela.

Prvi pisani trag o Cetanoviću potiče iz 1571. godine, dok katolički misionari sa sjedištem u Kamešnici u periodu od 1818. do 1821. godine evidentiraju devet katoličkih porodica sa 95 članova. Prema popisu iz 1921. godine, selo je brojalo 34 domaćinstva sa 224 stanovnika, dok su kasniji popisi iz 20. vijeka pokazivali porast broja stanovnika i domaćinstava.

  • Obrazovanje, infrastruktura i vjera

Prva četvorogodišnja škola u selu otvorena je 1941. godine, a novi školski objekat sagrađen je 1973. Prva učiteljica bila je Branka Tomašević, a učenici od petog razreda nastavu pohađaju u obližnjem Rasnu. Elektrifikacija sela izvršena je 1974. godine, mekteb je sagrađen 1979, dok je džamija podignuta 1998. godine. Danas selo ima više od 100 kuća i javnu česmu.

  • Sjećanja na ratne strahote

Kao i mnogi pešterski krajevi, Cetanoviće nije bilo pošteđeno ratnih stradanja. Krajem novembra 1943. godine, nakon što je došlo do pucnjave na njemačku patrolu, okupatori su spalili čitavu Donju mahalu i posjekli šumu oko sela. Izgorjele su kuće, ambari, staje, šinjindrom pokrivene krovine, zalihe hrane, sjemena, stoka i zimnica. Spaseno je samo ono što se moglo ponijeti u naručju.

Međutim, uz pomoć komšija i rodbine, uz poznatu peštersku izdržljivost i radinost, mještani su već s prvim proljećem podigli nove kuće i nastavili život dostojan pravih gorštaka.

  • Tradicija koja se ne prekida

Uprkos teškoćama, Cetanoviće je oduvijek bilo dom poštenih i radnih ljudi. Mjesto gdje su se cijenili dobar vol, snažna ovca, lijep konj i visoka pletena avlija. Ovdje se i danas, svakog 25. maja, na brdu Bregovi, održava tradicionalni vašar uz folklor, konjičke trke, smotru ljepote i narodna veselja. To je dan kada se slavi život, porodica, ljepota i zajedništvo.

Cetanoviće nije samo tačka na karti Pešteri – to je priča o opstanku, čestitosti i nepokorenom duhu. Selo koje, uprkos svim izazovima, i dalje stoji uspravno među vjetrovitim visoravnima, čuvajući svoje ime, vodu, vjeru i ljude.