Srijeda, 13 Maja, 2026
Subscribe
Pošalji vijest

“Majka dala kćer za ovcu, za litar rakije…” – Jezivi primjeri maloljetničkih brakova

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Problem maloljetničkih brakova u Bosni i Hercegovini i dalje predstavlja ozbiljan društveni izazov, posebno u zajednicama gdje se ovakve prakse opravdavaju običajnim pravom. Iako se najčešće povezuju sa romskom populacijom, ovakvi slučajevi su prisutni i u drugim zajednicama, a posljedice su dalekosežne, uključujući prekid obrazovanja, siromaštvo i psihološke traume.

Ombudsmeni za ljudska prava upozoravaju da prisilni maloljetnički brakovi često predstavljaju paravan za trgovinu djecom i druge oblike eksploatacije. Indira Bajramović, predsjednica Udruženja žena Romkinja “Bolja budućnost”, iznijela je uznemirujuće primjere: “Znam za slučajeve gdje je dijete prodato za tri hiljade maraka ili gdje je majka dala kćerku za ovcu, a otac za litar rakije. Katastrofa je šta se dešava! Problem je što se mnogi slučajevi ne procesuiraju jer sudije i tužioci to svrstavaju pod običajno pravo Roma. Ali šta je s onima koji nisu Romi?”

U Tuzlanskom kantonu provode se edukativne kampanje unutar romskih zajednica kako bi se povećala svijest o štetnosti ovih praksi. Mehmed Mujić, saradnik za romska pitanja u Ministarstvu obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona, naglašava važnost rada sa školama i djecom:

“Edukacija u saradnji sa romskom populacijom ključna je za promjenu percepcije i zaštitu djece.”

Međutim, maloljetnički brakovi često prolaze ispod radara, naročito u siromašnim i marginaliziranim zajednicama. Socijalne i pravne službe nerijetko nemaju kapacitete ili saznanja da reagiraju, što potvrđuje Samir Arnaut iz Misije OSCE-a u BiH:

“U ovim zajednicama maloljetnički brakovi se ne smatraju problemom, već normalnom pojavom. Socijalne i pravne službe često nisu svjesne da se to dešava ili nemaju mogućnosti da intervenišu.”

Prema Specijalnom izvještaju ombudsmana za ljudska prava BiH, od 2019. do 2021. godine najviše prijava maloljetničkih brakova zabilježeno je u Tuzlanskom kantonu, čak 37 slučajeva. Ipak, samo mali broj završava sudskim procesima. Amira Hodžić, direktorica Centra za socijalni rad u Lukavcu, istakla je da se uglavnom djeluje preventivno:

“Imali smo jednu osuđujuću presudu protiv roditelja zbog sklapanja maloljetničkog braka. Većinom, međutim, reagujemo na dojave i pokušavamo spriječiti brakove prije nego što se dogode.”

Maloljetnički brakovi predstavljaju ozbiljno kršenje prava djece i ostavljaju dugoročne posljedice na njihove živote. Potrebne su jače zakonske mjere, bolja koordinacija između institucija i kontinuirana edukacija unutar zajednica kako bi se ovaj problem u potpunosti iskorijenio.

 

Pomoć iz dijaspore vraća nadu: Dobri ljudi ne zaboravljaju Sandžak

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

U vremenu teških iskušenja, kada su mnogi primorani da vode svakodnevnu bitku za goli opstanak, humanost dobrih ljudi iz dijaspore i dalje svijetli kao svjetionik nade. Na hiljade kilometara daleko od zavičajnog kraja, dobrotvori iz Amerike, Australije, Švicarske i Austrije nisu zaboravili siromašne, bolesne i nemoćne u domovini. Njihova plemenita djela osvjetljavaju domove, donose radost i vraćaju nadu porodicama u Sandžaku– od Peštera, Golije i Rogozne, pa sve do sela u okolini Novog Pazara, Sjenice, Tutina.

Zahvalnost iz zabačenih krajeva

U proteklim danima, donacije su ponovo stigle u ruke onih kojima su najpotrebnije. Porodica Rahić iz Beča izdvojila je 200 eura kako bi pomogla siromašnoj 13-članoj porodici Murić iz Rožaja, koja već mjesecima uz pomoć humanitaraca gradi novi dom. Drugi dio njihove donacije uručen je Eneli Baltić Paunović iz sela Ursule kod Sjenice, samohranoj majci petoro djece, koja se nakon smrti supruga bori da preživi u planinskoj zabiti.

NADAJU SE USELjENjU: Porodica Murić
NADAJU SE USELjENjU: Porodica Murić Foto Vesti
  • „Cijelog ljeta dobri ljudi nam grade kuću. Još uvijek nismo uselili, ali pomaka ima. Svaki euro je dragocjen, jer sve što dobijemo čuvamo za građevinski materijal i majstore,“ kaže Mirsad Murić, zahvalan što, uz podršku humanitaraca, vidi svjetlo na kraju tunela.

Enela Baltić Paunović istakla je da joj svaka pomoć mnogo znači:

  • „Bez ikakvih prihoda, u bespuću, valja prehraniti petoro djece i školovati ih. Naš san je bio da izgradimo malu kuću bližu školi, ali još nismo uspjeli. Ipak, zahvaljujući dobrotvorima iz Beča, vjerujemo da nas u novoj godini čekaju bolji dani.“

Donacije iz Australije i Švicarske: Spas u posljednjem trenutku

Humanitarka Duška iz dalekog Perta u Australiji poslala je 200 dolara, koje je saradnik Hido Muratović uručio najugroženijima. Starica Emina Amčović iz Banovice pod Pešterom, koja sama brine o bolesnom sinu Ismetu, zahvalna je na donaciji:

  • „Namirnice koje smo dobili mnogo su nas obradovale. Uz to, Hido nam je donio još 50 eura za lijekove i struju. Bog neka nagradi Dušku iz Australije što nije zaboravila nas ovdje u zabiti,“ priča starica drhtavim glasom.

Sličnu sudbinu dijeli i Danica Veljović iz sela Pope kod Tutina, koja jedva opstaje brinući o sinu Radanu.

  • „Donacija je stigla u trenutku kada nismo imali ni za lijekove ni za dug za struju. Već tri godine smo štićenici Humanitarnog mosta, i svaki put nas dobri ljudi iz svijeta spase. Hvala do neba Duški iz Perta. Bog je blagoslovio,“ poručuje baka Danica.

Milenko Šipka iz Švicarske poslao je 50 franaka porodici Marije Grebović iz Sjenice. Marija je slijepa, a njen suprug Radan teško bolestan. Njihov sin Vukola jedina je nada za sretnije djetinjstvo:

  • „I najmanja pomoć za nas znači mnogo. Pored novca, pismo podrške koje smo dobili od Milenka dalo nam je snage da istrajemo. Hvala mu na tome,“ kaže Radan Grebović.

Humanost koja ne poznaje granice

Već godinama unazad, humanost dijaspore dokazuje da su veze sa zavičajem neraskidive. Svaka donacija, bila velika ili mala, predstavlja ruku spasa onima koji su ostavljeni na margini društva.

Porodica Murić se nada skorom useljenju u svoj dom, zahvaljujući vrijednim donacijama i solidarnosti. Starica Emina Amčović, uprkos teškom životu, vjeruje u dobrotu ljudi, dok porodice Grebović i Veljović nalaze utjehu u humanim gestovima ljudi koji ne zaboravljaju svoje korijene.

  • „Nijedna granica nije dovoljno daleko kada je srce veliko. Hvala svim dobrim ljudima širom svijeta koji nam pomažu. Bog neka ih čuva i nagradi njihov trud,“ poručuju zahvalne porodice iz Sandžaka.

U vremenu kada se solidarnost rijetko spominje, dijaspora ponovo pokazuje da humanost ne poznaje granice. Njihova nesebična djela ostavljaju dubok trag i vraćaju nadu onima koji su najugroženiji. Svaka donacija, bilo u novcu, hrani, odjeći ili riječima podrške, dokaz je da dobri ljudi i dalje postoje – i da njihova ljubav prema zavičajnom kraju nikada neće prestati.

POMOĆ IZ ŠVAJCARSKE: Porodica Grebović Foto Vesti
POMOĆ IZ ŠVAJCARSKE: Porodica Grebović Foto Vesti

Izvor Vesti / Sandžak Danas

Na granici BiH i Hrvatske: Mrtvu ženu (83) pokušao prevesti kao “uspavanu” na suvozačevom mjestu

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Na Međunarodnom graničnom prijelazu Gunja, između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, krajem novembra dogodio se nezapamćeni incident koji je zgrozio javnost i izazvao brojne etičke i pravne polemike. Austrijski državljanin (65) pokušao je prevesti mrtvu ženu (83) preko granice na suvozačevom mjestu, tvrdeći policajcima da „spava“. Incident je otkriven tokom rutinske granične provjere na izlazu iz Bosne i Hercegovine i ulasku u Hrvatsku. Vozač, koji je stigao u automobilu s austrijskim registarskim oznakama, predao je dokumente svoje i suvozačice. Službenicima je odmah bilo sumnjivo što žena nije pokazivala nikakve znakove života niti reagirala na upite, zbog čega su posumnjali u vozačevu tvrdnju da putnica „spava“.

Na lice mjesta ubrzo je pozvan mrtvozornik, koji je potvrdio da je žena već neko vrijeme mrtva. Daljnjom istragom utvrđeno je da je smrt nastupila na teritoriji Bosne i Hercegovine tokom zajedničkog boravka vozača i preminule. Prema neslužbenim informacijama, vozač nije bio u srodstvu s ženom, ali je bio njen zakonski skrbnik. Umjesto da prijavi smrt nadležnim vlastima i organizira legalan prevoz tijela, odlučio se na nezakonit i nehuman postupak kako bi izbjegao administrativne procedure i troškove pogrebnih usluga.

Nakon otkrića, vozač je odmah priveden i sproveden u policijsku stanicu. Protiv njega je podnesena kaznena prijava zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela povrede mira pokojnika. Nakon kriminalističkog istraživanja, predat je pritvorskom nadzorniku, a slučaj je proslijeđen nadležnom državnom odvjetništvu koje će donijeti odluku o daljnjem postupanju. Prema trenutno dostupnim informacijama, vozaču prijeti ozbiljna kazna koja može uključivati visoku novčanu kaznu i zatvorsku kaznu.

Ovaj slučaj izazvao je zgražanje javnosti i brojne reakcije na društvenim mrežama, gdje su građani osudili vozača zbog potpunog nepoštovanja prema preminuloj osobi i ignorisanja zakonskih procedura. Stručnjaci iz oblasti prava upozoravaju da ovakvi postupci nisu samo krivična djela, nego i teška povreda moralnih i društvenih normi, što ugrožava dostojanstvo pokojnika i narušava povjerenje u zakonski sistem.

Tijelo preminule žene preuzela je ovlaštena pogrebna služba iz Hrvatske, dok istraga i dalje traje. Pravna i moralna dimenzija ovog slučaja ostavlja otvorena pitanja o poštovanju temeljnih ljudskih vrijednosti i nužnosti striktne primjene zakonskih procedura, posebno u osjetljivim situacijama poput ove.

NAUKA OTKRILA! Zašto neki ljudi stalno kasne!

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0
Stressed and anxious young man in a hurry, checking time and running, being late, holding his laptop in one hand

Svi poznajemo nekoga ko nikada ne stiže na vrijeme – bilo da je riječ o poslovnom sastanku, ručku ili prijateljskom okupljanju. Kašnjenje je navika koja može biti izrazito frustrirajuća za one koji vole tačnost, ali naučnici sugeriraju da iza toga stoje zanimljivi psihološki, biološki i kulturološki faktori.

Poznajete li nekoga ko stalno kasni? Često mislimo da je to posljedica samo loše organizacije, ali kada se ponavlja, pomislimo i na bezobrazluk. Stručnjaci objašnjavaju da postoje četiri tipa ljudi koji stalno kasne, i da naše slutnje nisu daleko od istine!

“Ljudi nisu inače skloni tome da ignorišu tuđa osjećanja, ili da namjerno žele da ih nerviraju. Postoji više razloga i faktora za kašnjenje, a ovo su tipovi ličnosti koji najčešće neće dolaziti na vrijeme”, objasnila je Somija Zaman, psihoterapeutkinja specijalizovana za kognitivnu bihevioralnu terapiju.

Prva grupa su optimisti. Ovo su ljudi koji zaista, iskreno i duboko vjeruju da će stići na vrijeme. Njihov optimizam navodi ih da povjeruju da su isplanirali sve baš kako treba, da će sve stići i postići, i da neće zakasniti.

“Ali pošto su skloni tome da previše obaveza ‘naguraju’ u svoj dan, to znači da će često kasniti”, objašnjava Zamanova.

Drugu grupu čine ljudi koji ne umiju da kažu “ne”. Nisu svi koji sebi natovare gužu u raspored optimisti, štaviše. Neki od njih su očajni zbog toga, ali ne umiju da se izvuku.

“Neki ljudi koji imaju previše natrpan raspored ne umiju da kažu ‘ne’, jer misle da će nekoga uvrijediti ili nešto propustiti. U njihovom slučaju, nerealni planovi svakog dana nisu posljedica uzbuđenja i optimizma, već zabrinutosti”, dodaje ona.

Treća grupa su prokrastinatori. Oni jednostavno nađu nešto drugo da rade, isprazne mašinu za suđe ili pošalju mejl, baš u trenutku kada bi trebalo da krenu.

“U ovoj grupi postoje određene disfunkcije, ali ponekad postoji i nivo anksioznosti. Njima je teško da s jednog mjesta pređu na drugo zbog čega ‘pronalaze’ stvari koje na prvom moraju da obave”, rekla je Zamanova.

Četvrta grupa su ljudi koji kasne jer smatraju da je to dio njihovog brenda. Stručnjaci ih u šali nazivaju “proročanstvom koje samo sebe ispunjava”, a psihoterapeutkinja objašnjava i zašto.

“Oni smatraju da je kašnjenje dio njihovog brenda, i više ni ne osjećaju potrebu da pokušaju da dođu na vrijeme. Niko to ne očekćuje od njih, a najmanje oni sami”, objasnila je Zamanova.

Jedno od najzanimljivijih naučnih objašnjenja zašto neki ljudi hronično kasne dolazi iz istraživanja profesora Hugoa Spirsa, kognitivnog neuroznanstvenika sa University College London. Prema njegovim nalazima objavljenim u časopisu Hippocampus iz 2017. godine, hipokampus – dio mozga koji procesira vrijeme i pamćenje – ima ključnu ulogu u našem osjećaju za trajanje zadataka. Neki ljudi jednostavno pogrešno procjenjuju vrijeme koje im je potrebno da stignu na odredište ili završe određeni posao. Spirs je proveo istraživanje s grupom studenata u Londonu, gdje je zatražio da procijene vrijeme putovanja kroz grad. Zanimljivo je da su studenti koji su bolje poznavali prostor imali veće šanse da pogriješe u procjeni vremena potrebnog za dolazak. Paradoksalno, samopouzdanje u vlastito poznavanje okoline dovelo je do kašnjenja.

Ljudi skloni kašnjenju često imaju izraženu optimističnu percepciju vremena. Diana DeLonzor, autorica knjige “Never Be Late Again”, objašnjava da osobe koje hronično kasne iskreno vjeruju da mogu obaviti sve što su zamislili u kratkom vremenu. Ipak, ta očekivanja su najčešće nerealna, što ih dovodi do konstantnog probijanja rokova. Multitasking je takođe jedan od faktora koji doprinosi kašnjenju. Istraživanje objavljeno u Advances in Cognitive Psychology pokazalo je da simultano obavljanje više zadataka iscrpljuje našu pažnju, smanjuje produktivnost i dovodi do toga da zaboravljamo važne obaveze. Ljudi s nižem nivoom savjesnosti često imaju problema s planiranjem i organizacijom vremena. Kako tvrde psiholozi, ova osobina ličnosti utiče na navike kašnjenja, posebno kod osoba sklonih spontanosti.

Osobe koje imaju ADHD, često nediagnostikovan, posebno teško procjenjuju protok vremena. Pregled iz 2019. godine potvrđuje da ADHD dovodi do nedostatka sposobnosti za planiranje i procjenu trajanja zadataka, što može rezultirati kašnjenjem. Ove osobe često “izgube pojam o vremenu” tokom obavljanja svakodnevnih aktivnosti.

Zanimljivo je primijetiti da kašnjenje nije univerzalno loše shvaćena navika. Percepcija vremena varira zavisno od kulture i društvenih normi. U Njemačkoj se tačnost smatra svetinjom i kašnjenje se doživljava kao znak nepoštovanja. Poznat je primjer kada je njemačka kancelarka Angela Merkel napustila sastanak jer je tadašnji ruski predsjednik Vladimir Putin zakasnio. U Španiji, s druge strane, vrijeme je opuštenije shvaćeno. Večeranje u 22 sata i fleksibilan pristup rasporedima odraz su njihove kulture. U Latinskoj Americi, vrijeme je gotovo relativan pojam i kašnjenje se smatra normalnim. U Sjedinjenim Američkim Državama, kašnjenje se često doživljava kao uvreda ili znak nepoštovanja prema radnom mjestu.

Dok mnogi smatraju kašnjenje nepopravljivim problemom, nauka nudi drugačiju perspektivu. Istraživanja Državnog univerziteta u San Diegu pokazuju da osobe koje često kasne pripadaju ličnosti tipa B. Oni su opušteniji, manje zabrinuti oko malih stvari i skloni širem pogledu na život. Njihov optimizam i pozitivno razmišljanje, iako iritantni za druge, mogu imati koristi po zdravlje. Studije sugeriraju da su sretniji, kreativniji i produktivniji. Na kraju, takav stav može doprinijeti dužem i kvalitetnijem životu.

Kašnjenje, iako frustrirajuće, nije uvijek znak lijenosti ili nepoštovanja. Naučna istraživanja pokazuju da iza toga stoje složeni mehanizmi mozga, psihologije i kulturoloških normi. Dok jedni insistiraju na tačnosti kao znaku discipline, drugi preferiraju živjeti u sadašnjem trenutku. U svijetu gdje smo stalno opterećeni rokovima i rasporedima, možda bismo trebali naći ravnotežu. Oni koji uvijek kasne mogu naučiti važnost organizacije i poštovanja vremena, dok bi tačni ljudi mogli zastati, opustiti se i “pomirisati ruže”. Jer, na kraju krajeva, život je suviše dragocjen da bismo ga proveli samo prateći kazaljke na satu.

Kurti potvrdio: Turska gradi fabriku municije na Kosovu

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Vlada Kosova potpisala je u ponedjeljak sporazum s turskom državnom odbrambenom kompanijom Mašinska i hemijska industrijska korporacija (MKE – Makine ve Kimya Endustrisi) o izgradnji fabrike municije na Kosovu, potvrđeno je iz kabineta premijera Albina Kurtija. Ovaj sporazum predstavlja značajan korak ka jačanju kosovske odbrambene industrije i unapređenju saradnje s Turskom, dugogodišnjim strateškim partnerom Kosova.

Prema zvaničnom saopćenju, fabrika će se fokusirati na proizvodnju municije različitih kalibara usklađenih s NATO standardima, što će unaprijediti kapacitete Kosovskih sigurnosnih snaga (KBS) u procesu transformacije u modernu vojsku. Pored proizvodnih mašina, danas potpisanim ugovorom predviđena je i obuka osoblja, održavanje na određeno vrijeme, kao i oprema za testiranje i kalibraciju kvaliteta sistema. Premijer Kurti naglasio je da će fabrika djelovati kao javno preduzeće i biti 100 posto lokalni brend, što znači da će cjelokupni prihod i vlasništvo ostati u rukama kosovske države. Više detalja o finansijskom obimu ugovora i vremenskom okviru realizacije projekta nije objavljeno, ali se očekuje da će gradnja fabrike značajno doprinijeti i ekonomiji Kosova kroz otvaranje novih radnih mjesta.

Podsjećamo, premijer Kurti je još 27. novembra najavio otvaranje fabrike za proizvodnju municije i laboratorije za projektovanje dronova, ocjenjujući to kao neophodan korak za garantovanje održivog razvoja vojske. Ministar odbrane Ejup Maqedonci tada je naglasio da je projekat rezultat bliske koordinacije s međunarodnim partnerima, uključujući Sjedinjene Američke Države, dok je tursko Ministarstvo odbrane pomoglo sprovođenjem studije o izvodljivosti.

Ova inicijativa dolazi nakon višegodišnjeg ulaganja Kosova u odbrambeni sektor. Prošlog ljeta, Kosovo je od Turske kupilo bespilotne letjelice Bajraktar TB-2, poznate po svojoj efikasnosti u modernim vojnim operacijama. Premijer Kurti je tada izjavio da su dronovi doprinijeli povećanju sigurnosti Kosova, istakavši da su oficiri Kosovskih sigurnosnih snaga već obučeni za njihovu upotrebu.

Predviđeno je da budžet Ministarstva odbrane Kosova za 2025. godinu iznosi 207,8 miliona eura, što je za 54 miliona eura više nego ove godine. Sredstva će biti usmjerena na modernizaciju opreme, obuku vojnika i izgradnju vojnih kapaciteta. Kosovske sigurnosne snage trenutno su u procesu transformacije u regularnu vojsku, a do 2028. godine očekuje se da će imati preko 7.500 aktivnih i rezervnih pripadnika, dok sada broje oko 4.000 vojnika.

Turska, kao jedan od najznačajnijih vojnih i ekonomskih saveznika Kosova, kontinuirano doprinosi njegovom razvoju. Sporazum o izgradnji fabrike municije samo je jedan u nizu projekata koji potvrđuju bliske odnose između dviju zemalja. Očekuje se da će fabrika postati važan resurs ne samo za Kosovske sigurnosne snage, već i za mogući izvoz municije na regionalno i globalno tržište, što bi Kosovu osiguralo dodatne ekonomske benefite.

Ostaje da se vidi kako će ovaj projekat utjecati na geopolitičku stabilnost regiona, s obzirom na postojeće sigurnosne izazove na Balkanu.

Novopazarac Admir Kamešničanin osvojio zlato na 67. Zlatnoj rukavici u Nišu

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Bokser iz Novog Pazara, Admir Kamešničanin, ostvario je veliki uspjeh osvojivši zlatnu medalju na prestižnom bokserskom turniru 67. Zlatna rukavica, koji je tokom tri dana okupio najbolje bokserke i boksere iz Srbije i regiona u Nišu. Kamešničanin je briljirao u konkurenciji mladih boksera sa težinskim limitom do 63,5 kilograma. U uzbudljivom finalnom meču savladao je Ivana Krivačevića iz niškog kluba Vitez podijeljenom odlukom sudija (2:1), što je izazvalo oduševljenje kako publike, tako i njegove trenerske ekipe. Ova pobjeda dolazi kao kruna napornih priprema i odlučne taktike.

Na putu do finala, Kamešničanin je u polufinalnom meču bio uvjerljiv, pobijedivši Nikolu Kocića iz prokupačkog Topličanina jednoglasnom odlukom sudija (3:0). Njegova dominacija u ringu tokom cijelog turnira pokazala je da je riječ o talentu koji obećava svijetlu budućnost srpskog boksa.

“Ovo je velika pobjeda za mene i moj klub. Mnogo smo radili na taktici i fizičkoj spremi, i sretan sam što su svi ti treninzi dali rezultat. Zahvaljujem se svom timu i porodici na podršci,” izjavio je Kamešničanin nakon uručivanja medalje.

U konkurenciji seniora, Novopazarac Džejlan Toskić plasirao se direktno u finale kategorije do 71 kilograma, gdje se suočio sa Šapčaninom Igorom Rogićem. Meč nekadašnjih klupskih kolega bio je uzbudljiv, ali je pobjeda jednoglasnom odlukom sudija pripala Rogiću. Uprkos porazu, Toskić je pokazao izuzetnu borbenost i tehničku spremnost, što je izazvalo pohvale ljubitelja boksa. Još jedan reprezentativac Novog Pazara, Melvin Hasanović, također se direktno plasirao u finale juniorske kategorije preko 80 kilograma. U finalnom duelu suočio se sa Kevinom Majorom iz Sombora, koji je slavio odlukom sudija (3:0), osvojivši zlatnu medalju. Hasanović je uprkos porazu pokazao visok nivo sportske spremnosti i perspektivu za buduće turnire.

Na Žalost, dvojica mladih boksera Novog Pazara nisu uspjela da prođu prvi krug takmičenja. Dženis Vanić, u kategoriji do 67 kilograma, izgubio je od Hristofera Dimitrova iz zemunskog Pinkija rezultatom 0:3. Hamza Bačevac, u kategoriji do 80 kilograma, poražen je prekidom u drugoj rundi od Ognjena Vučićevića, takmičara Crvene zvezde iz Beograda.

Turnir Zlatna rukavica, koji se ove godine održao po 67. put, predstavlja jednu od najprestižnijih bokserskih manifestacija u regionu, okupljajući najbolje bokserke i boksere svih generacija. Ovo takmičenje ne samo da pruža priliku mladim sportistima da iskažu svoj talent, već i doprinosi popularizaciji boksa u Srbiji. Admir Kamešničanin, sa svojom zlatnom medaljom, zasigurno je jedan od najistaknutijih učesnika ovogodišnjeg turnira. Njegov uspjeh dodatno osvjetljava rad bokserskog kluba iz Novog Pazara, koji kontinuirano izbacuje nove talente na nacionalnu i internacionalnu scenu. Ovaj mladi sportista već sada pokazuje da ima potencijal da postane nova zvijezda srpskog i regionalnog boksa.

 

Dr Nadija Rebronja: Urušavanju DUNP-a, bošnjačke književnosti i našeg identiteta

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Dr Nadija Rebronja, univerzitetska profesorica i pjesnikinja, nalazi se pred otkazom na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru, uprkos višestruko ispunjenim uslovima za napredovanje. Njeno odbijanje reizbora u zvanje vanrednog profesora simbol je šireg problema koji pogađa ovu instituciju – problema koji uključuju nepotizam, represiju i ideološke pritiske. Kao predavačica bošnjačke književnosti, dr Rebronja upozorava na sistematsko potiskivanje bošnjačke kulture iz akademskog okvira, što vidi kao oblik kulturnog brisanja i represije.

Procesi reizbora na DUNP, prema njenim riječima, više liče na montirane političke procese nego na akademske standarde.

“Imam 76 bodova, a traži se 24. Ipak, to nije bilo dovoljno. Jasno je da se ovdje ne odlučuje na osnovu stručnosti, već na osnovu političkih i ličnih interesa,” kaže dr Rebronja.

Kao primjer, navodi da su jedine osobe koje su napredovale od asistenta do redovnog profesora upravo rektorica Zana Dolićanin i njen brat Edin Dolićanin, djeca osnivača univerziteta Ćemala Dolićanina. Ovaj slučaj smatra jasnim primjerom nepotizma.

Posebno je zabrinjava brisanje predmeta bošnjačke književnosti iz nastavnog plana, što smatra direktnim napadom na kulturni identitet Bošnjaka.

“Predmeti iz bošnjačke književnosti nisu administrativna greška koja se može izbrisati radi ispunjenja nekih formalnih uslova. Oni predstavljaju čitavu kulturu, glasove pisaca koji su oblikovali naš identitet. Brisanje tih predmeta je čin kulturnog genocida,” naglašava ona. Navodi apsurdnost opravdanja da bi izučavanje bošnjačke književnosti moglo ugroziti srpsku kulturu. “Dževad Karahasan nije ugrozio njemačku kulturu, iako je tamo nagrađen najprestižnijim priznanjima. Zašto bi Zuko Džumhur ili Ismet Rebronja ugrozili srpsku kulturu? Oni su naši mostovi prema svijetu.”

PROČITAJTE CIO INTERVJU NADIJE REBRONJE NA OVOM LNKU!

Atmosfera na univerzitetu, kako ističe, daleko je od one koja bi trebala krasiti akademsku instituciju. Profesori su pod stalnim pritiskom, zabrinuti za egzistenciju, dok su hodnici univerziteta postali mjesto straha i nesigurnosti.

“Kamere prate svaki naš korak. Stres je dio svakodnevice. Profesori nemaju vremena za naučni rad, istraživanje ili doprinos društvu, jer se bore da očuvaju svoje radno mjesto,” objašnjava dr Rebronja.

Uprava univerziteta, prema njenim riječima, guši slobodu mišljenja i sistematski uklanja intelektualce koji bi mogli biti pokretači promjena. Kao ilustraciju, spominje da je Sindikat Nezavisnost organizirao štrajk upozorenja, a i Bošnjačko nacionalno vijeće zatražilo je uvođenje prinudne uprave. Međutim, konkretnih rezultata nije bilo.

Kritika je usmjerena i prema rektorici Zani Dolićanin, za koju se postavljaju pitanja u vezi s njenim akademskim referencama i stručnim kvalifikacijama.

“Kako je moguće da neko ima 39 radova u 30 različitih oblasti prirodnih nauka ili da je medicinu završila sa samo 22 godine? To su pitanja na koja nikada nismo dobili odgovore,” kaže dr Rebronja.

Osim što osporava njenu stručnost, ističe da njen mandat dodatno pogoršava ionako lošu situaciju na univerzitetu.

Ovaj univerzitet, koji je trebao biti centar znanja i intelektualnog razvoja Sandžaka, sada je, prema njenim riječima, samo Potemkinovo selo – fasada koja skriva urušavanje iznutra.

“Univerzitet je imao priliku da postane nosilac društvenog razvoja, da formira intelektualnu elitu koja bi unaprijedila Sandžak. Umjesto toga, svjedočimo njegovom uništenju.”

Ako se situacija ne promijeni, dr Rebronja će se u januaru prijaviti na Zavod za zapošljavanje, uprkos svojoj međunarodnoj reputaciji.

“Ipak, dok sam ovdje, nastavit ću se boriti. Ova borba nije samo moja, ona je borba za pravo na znanje, kulturu i identitet. Neću šutjeti, jer šutnja vodi u zaborav, a zaborav znači gubitak svega što jesmo,” poručuje.

Dr Nadija Rebronja ostaje glas otpora, simbol borbe za slobodu mišljenja, očuvanje kulturnog identiteta i akademske vrijednosti. Njena priča je upozorenje o tome koliko lako institucije znanja mogu postati žrtve nepotizma i političkih igara, ali i poziv na zajedničku borbu za bolje sutra.

LIJEPA VIJEST! Novopazarka Atifa Ljajić i njena ćerka na KORAK OD STANA?!

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Za Novopazarku Atifu Ljajić Atifu Ljajić (67) i njenu izuzetnu upornost i hrabrost čulo se širom svijeta. Postala je simbol majčinske ljubavi i odlučnosti kada je nakon pete vantjelesne oplodnje, rizikujući sopstveno zdravlje, u 60. godini ostala trudna i rodila zdravu djevojčicu Alinu. Danas, kada Alina kreće u prvi razred, priča Atife i njene borbe za krov nad glavom ponovo izaziva pažnju javnosti.

Najveći problem za ovu hrabru Novopazarku ostaje stanovanje. Nakon što je dvije godine anonimna dobrotvorka iz dijaspore pokrivala troškove njihovog iznajmljenog stana, Atifa je dobila vijest koja im je unijela tračak nade. Ova humana gospođa uplatila je prvu ratu za manji stan u izgradnji u Novom Pazaru, u koji bi Atifa i Alina mogle da se usele za tri godine, ako budu osigurane i ostale rate.

„Taj stan bi bio naš spas. Bila bih mirnija znajući da Alina ima siguran dom. Trenutno ne znam šta će biti kad istekne plaćena stanarina krajem godine. Nadam se da će nam dobri ljudi ponovo pomoći, jer sami ne možemo da pokrijemo te troškove. Anonimnoj dobročiniteljki dugujem sve i nadam se da će ona, uz još dobrih ljudi, uspjeti da završi ovu priču o stanu,“ priča Atifa.

Atifa i Alina trenutno žive u iznajmljenom stanu, ali neizvjesnost ih svakodnevno pritišće. Njena penzija od 180 eura jedva pokriva osnovne troškove, dok su kirija i dodatni izdaci preveliki teret.

Atifa je postala inspiracija mnogim ženama u Bosni, Srbiji i regionu, jer je pokazala da su snovi o majčinstvu mogući i u poznim godinama. Ipak, njen put bio je ispunjen brojnim izazovima. Njena priča obišla je svijet, ali, kako sama kaže, podrška je s vremenom jenjavala.

„Dobijala sam pisma iz Amerike, Australije, svi su bili oduševljeni mojom hrabrošću, ali su me ubrzo svi zaboravili. Ostali smo sami,“ priča ona.

Pored finansijskih problema, Atifa je posvećena tome da svojoj kćerki pruži najbolje. Alina je od septembra đak prvak i, kako Atifa kaže, izuzetno pametno i radoznalo dijete.

„Moja kćerka je moje zlato. Mnogo je pametna, sve upija kao sunđer. Trudim se da je lijepo vaspitam i da je naučim pravim vrijednostima. Najveća želja mi je da je gledam kako odrasta i da joj osiguram siguran dom,“ kaže Atifa.

Iako se svakodnevno suočava sa teškoćama, Atifa ne gubi vjeru u ljude i nada se da će se njena priča završiti sretno.

Postoji nada

Anonimna dobrotvorka iz dijaspore koja Atifi i Alini već dve godine plaća stanarinu planira da ih trajno stambeno zbrine, ona je i uplatila prvu ratu za manji stan (u izgradnji) u Novom Pazaru u koji bi, ako budu uplaćene i druge rate, Atifa i Alina mogle da se usele za tri godine. Za sada je sve neizvesno, ali nada postoji.

„Bog mi je pomogao da dobijem Alinu, vjerujem da će mi pomoći i da za nju osiguram siguran dom. Ako uspijemo da skupimo sredstva za stan, znat ću da sam uradila sve što je bilo u mojoj moći za svoju kćerku,“ zaključuje Atifa sa suzama u očima, ali i osmijehom nade.

Zgrade bez dozvola: Inspekcija u Novom Pazaru otkriva brojne nepravilnosti

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

U protekle dvije godine u Novom Pazaru izdato je 250 građevinskih dozvola, od čega se 50 odnosi na višeporodične stambene objekte. Međutim, zabrinjavajući je podatak da je u istom periodu podneseno samo 15 zahtjeva za upotrebne dozvole, a odobrene su svega dvije. Ova situacija ukazuje na ozbiljan problem u primjeni zakona o planiranju i izgradnji, ali i na rizike kojima su izloženi građani koji koriste objekte bez odgovarajuće dokumentacije.

Prema važećim zakonima, odgovornost za pribavljanje upotrebne dozvole sada je na investitorima, što predstavlja značajnu promjenu u odnosu na ranije godine, kada je taj proces koordinirala lokalna uprava. Rukovodilac Odjela za urbanizam i izgradnju, Nihat Crnovršanin, pojasnio je da investitori sami formiraju komisije za tehnički pregled i podnose potrebnu dokumentaciju nadležnim službama.

„Zakon o planiranju i izgradnji daje široke nadležnosti investitorima. Na gradskoj upravi je samo da provjeri formalne aspekte zahtjeva. Ukoliko je sve urađeno u skladu s planskom dokumentacijom, izdavanje upotrebne dozvole postaje formalnost,“ izjavio je Crnovršanin.

Ipak, mnogi investitori ne završavaju proces na vrijeme, a papirologija se često ostavlja za kraj. Glavni gradski urbanista Elvir Hamidović ističe da se izvođači i investitori najviše fokusiraju na završetak gradnje, dok tehnička dokumentacija ostaje u drugom planu.

„Stanari se ne bi smjeli useljavati u objekte bez upotrebne dozvole. Međutim, investitori često požuruju useljenje, zanemarujući važnost kompletiranja dokumentacije, što kasnije stvara probleme,“ kazao je Hamidović.

Zbog ovakve situacije, inspekcijske službe su intenzivirale svoje aktivnosti. Član Gradskog vijeća zadužen za urbanizam, Aladin Zećirović, rekao je da su inspektori već na terenu i da vrše provjeru svih objekata izgrađenih nakon 2016. godine.

„Investitori koji nisu pribavili upotrebne dozvole dobit će obavijest s rokom od 90 dana da to učine. Ako ne ispune ovu obavezu, suočit će se s prijavama i sudskim procesima. Također, vlasnici stanova imaju pravo da sudskim putem zahtijevaju od investitora pribavljanje upotrebne dozvole,“ istakao je Zećirović.

Dodatni izazov predstavljaju objekti za koje su građevinske dozvole već istekle, a takvih je najviše među zgradama izgrađenim između 2016. i 2018. godine. „Ovo dodatno otežava situaciju, ali rješavanje ovog problema mora biti prioritet,“ dodao je Zećirović. Osim problema s investitorima, građani također igraju ulogu u ovoj kompleksnoj situaciji. Mnogi nisu svjesni da bez upotrebne dozvole ne mogu upisati pravo vlasništva nad nekretninom. Ova činjenica često postaje očigledna tek kada pokušaju regulirati imovinska pitanja. Stručnjaci apeliraju na građane da prilikom kupovine nekretnine obrate pažnju na status upotrebne dozvole.

Jedno od čestih pitanja građana odnosi se na mogućnost zabrane izdavanja novih građevinskih dozvola investitorima koji nisu pribavili upotrebne dozvole za prethodne projekte. Međutim, Crnovršanin je objasnio da zakon ne predviđa takvu vrstu selekcije.

„Odjel za urbanizam mora raditi u skladu s republičkim zakonom o planiranju i izgradnji. Ne postoji nijedan kriterij koji nam omogućava selekciju investitora prema njihovom prethodnom učinku. Svaki pokušaj takve prakse bio bi nezakonit,“ naglasio je Crnovršanin.

Stručnjaci ističu da bi angažiranje profesionalnih saradnika, pravovremeno pribavljanje dokumentacije i strogo poštivanje svih zakonskih procesa od projektiranja do završetka radova značajno olakšali proces dobijanja upotrebnih dozvola. Također, edukacija investitora i potencijalnih kupaca nekretnina može igrati ključnu ulogu u smanjenju broja nelegalnih i neregistriranih objekata. Gradske vlasti bi dodatno mogle pojačati inspekcijski nadzor i pružiti podršku građanima u procesu reguliranja statusa objekata.

Izvor RTV NP

Naza Došljak Ukić: Sve bih dala za zamršeni život prošlih vremena /VIDEO/

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Selo Gurdijelje, opština Tutin – Naza Došljak Ukić, starica iz ovog malog sandžačkog sela, sa sjetom se prisjeća vremena kada su život i ljudi bili jednostavniji, a svijet bez moderne tehnologije skladniji. Dok sjedi ispred svoje stare kuće, priča nam o danima kada su druženje i međusobna pomoć bili temelj života.

“Sve bih dala za onaj zamršeni život,” kaže Naza, uz osmijeh pun nostalgije. Pogledajte njen emotivni osvrt u video prilogu koji slijedi.

1...847848849...3.730Page 848 of 3.730

Kontakt – Sandžak Danas Viber / WhatsApp / Poziv: +381 65 333 9741 Email: [email protected]

Sandzak danas

U trendu

Kategorije

© Sandzak Danas 2025