U svijetu gdje vladaju tehnologija i brzi životni tempo, često zaboravljamo na jednostavne radosti koje su obilježile naše djetinjstvo. Povratak kreativnim igrama i druženjima na ulicama predstavlja sentimentalno putovanje u prošlost, u vrijeme kada su nezaboravne uspomene tkane kroz igru i smijeh.
Jedna od igara koja se ističe u sjećanju mnogih je “Školica”. Ova igra simbolizira bezbrižnost i radost djetinjstva. Djeca bi se okupljala na dvorištima ili pored kuća, preuređujući ih kredom u igrališta puna smijeha i radosti. Skakanje po kockama nacrtanim na tlu nije bilo samo igra, već i način da se razvijaju motoričke vještine i kreativnost.
Djevojčice su posebno uživale u igri “lastiša”. Elastična gumica, napeta između dvije osobe, bila je izvor mnogih veselih trenutaka. Ova igra, iako jednostavna, zahtijevala je spretnost i brzinu, te je bila prilika za razvijanje koordinacije i timskog duha.
Međutim, današnje generacije sve više vremena provode unutar četiri zida, uz telefone i male ekrane. Virtuelne igre zamjenile su one stvarne, a bučna dvorišta i ulice polako postaju tiša. Igra na otvorenom, koja je nekada bila neizostavni dio svakog djetinjstva, sada se čini kao relikvija prošlih vremena.
Osim “Školice” i “lastiša”, ne smijemo zaboraviti ni na druge igre poput “Gumi-gumi”, “Čovječe ne ljuti se” igranog uživo, ili “Sakrivača”. Svaka od ovih igara nosi sa sobom priče i uspomene koje su oblikovale karaktere i stvorile prijateljstva.
Zato, u ovom brzom i digitalnom svijetu, ponekad je lijepo zastati i prisjetiti se igara koje su nekada bile neizostavni dio naših života. Koje su vaše omiljene igre iz djetinjstva? Koje biste vi igre dodali na ovaj nostalgični popis?
Možda se sjećate “Između dvije vatre”, igre puna uzbuđenja i smijeha, gdje su se djeca izmjenjivala u bacanju lopte jedni na druge, pokušavajući izbjeći da budu “pogođeni”. Ili “Skakanje u vreći”, koje nije samo bilo zabavno, već je testiralo ravnotežu i snagu svakog sudionika.
Ne zaboravimo ni na “Žmurke”, igru koja je zahtijevala snalažljivost i brzinu, dok su se djeca skrivala i pokušavala ostati neotkrivena što je duže moguće. I naravno, “Policajci i razbojnici”, igra prepuna avantura i mašte, gdje su se djeca mogla pretvarati u heroje i negativce, razvijajući svoju kreativnost i sposobnost timskog rada.
Svaka od ovih igara bila je više od pukog provođenja vremena. One su učile djecu vrijednim životnim lekcijama – kako biti dio tima, kako se nositi s pobjedom i porazom, te kako koristiti maštu i kreativnost u svakodnevnom životu.
Današnje generacije možda neće doživjeti istu vrstu djetinjstva, ali važno je podsjetiti ih na vrijednosti koje se mogu naučiti kroz igru. Možda je vrijeme da ponovno otkrijemo i promoviramo te igre, pružajući novim generacijama priliku da dožive istu radost i učenje kroz igru koju smo mi imali.
Kroz ove igre, djeca su učila o važnosti fizičke aktivnosti, o snazi zajedništva i o važnosti stvaranja stvarnih, a ne samo virtualnih veza. Bile su to igre koje su poticale razvoj, kako tjelesni tako i emocionalni, i stvarale su trajne uspomene.
U današnjem svijetu, gdje digitalna era dominira, bitno je pronaći ravnotežu. Ne treba zanemariti tehnološke inovacije koje donose brojne koristi, ali isto tako ne smijemo dopustiti da zaboravimo na jednostavne radosti koje su obilježile naše djetinjstvo. Kroz igre poput “Školice”, “Lastiša”, “Između dvije vatre” i mnogih drugih, možemo prenijeti vrijedne lekcije i nezaboravne uspomene na mlađe generacije.
Stoga, dok nastavljamo koristiti i uživati u blagodatima modernih tehnologija, neka nas sjećanje na igre našeg djetinjstva podsjeti na važnost jednostavnosti, mašte i zajedništva u svijetu koji se neprestano mijenja. Neka to bude poziv da se usporimo i uživamo u trenutku, cijeneći male radosti koje život donosi.
Master psiholog Anisa Bećović
