SIPANJE / BIHOR – Dok hiljade mladih sa prostora Sandžaka i Balkana sanjaju odlazak u inostranstvo, na vrhovima Bihora živi jedna sasvim drugačija priča. Na nadmorskoj visini gdje zimi vjetrovi nose snijeg preko planinskih visoravni, mladi domaćin Elzan Avdić odlučio je da se vrati svom rodnom kraju i od sela napravi život dostojan čovjeka. Na području Sipanja, nedaleko od Pešteri, ovaj vrijedni domaćin danas sa suprugom, roditeljima i petoro djece gradi ozbiljno poljoprivredno gazdinstvo. Iako je godinama radio u Francuskoj, kako sam kaže – nigdje nije osjetio slobodu i mir kao na svojoj zemlji.
– Bio sam pet godina u Francuskoj. Radio sam građevinu, radio po diskotekama, ali sam shvatio da je najbolje vratiti se svom mjestu i raditi za sebe. Tamo si vezan od jutra do mraka, ovdje sam svoj gazda – priča Elzan.
Na planini gdje danas gotovo da nema mladih ljudi, Avdić je podigao modernu štalu, započeo gradnju velike porodične kuće i razvio farmu sa kravama, ovcama i kompletnom mehanizacijom. Kaže da posla ima od ranog jutra do kasne večeri, ali da mu ništa nije teško kada radi za svoju porodicu. Njegovi komšije i rodbina o njemu govore sa velikim poštovanjem.
– Ovo je momak koji održava cijeli kraj. Čisti puteve kad padne snijeg, pomaže komšijama, vozi, radi, uvijek je tu kad nekome zatreba pomoć. Danas je rijetkost da mlad čovjek ostane ovdje – kaže njegov amidža.
Posebnu pažnju privlači činjenica da je Elzan sa porodicom napustio naseljeni dio sela i otišao još više u planinu, gdje je odlučio da stvori nešto svoje.
– Došao sam ovdje 500 metara više od sela. Napravio sam štalu i počeo kuću. Ovdje živimo supruga, roditelji, djeca i ja. Nema ništa ljepše nego kada radiš za sebe – kaže Avdić.
Njegova supruga je porijeklom iz Priboja, a Elzan kroz osmijeh kaže da je za život na planini potrebna sloga i razumijevanje.
– Ako se ljudi vole, ništa nije teško – kratko poručuje ovaj mladi domaćin.
Iako život na planini nosi brojne izazove, od snijega do udaljenosti od grada, Elzan tvrdi da danas ima sve što mu je potrebno. Posjeduje traktore, kamion, poljoprivredne mašine i organizovanu proizvodnju mlijeka koje redovno preuzima mljekara iz Rožaja.
– Ovdje si slobodan čovjek. Organizuješ sebi vrijeme kako hoćeš. Nema gazde iznad glave, nema stresa. Radiš koliko možeš i znaš zašto radiš – priča on.
Njegova priča postala je simbol jednog drugačijeg pogleda na život. Dok mnoga sela ostaju pusta, na vrhovima Bihora još postoje porodice koje vjeruju da se od rada i poštenja može živjeti. Mještani ovog kraja kažu da ih raduje svaki mladi čovjek koji ostane na svom ognjištu.
– Većina omladine je otišla vani. Zato je lijepo vidjeti da neko mlad ostane ovdje, radi i uspijeva – poručuju komšije.
Priča Elzana Avdića nije samo priča o stočarstvu i planinskom životu. To je priča o povratku korijenima, o vjeri u svoj trud i o porodici koja je odlučila da budućnost gradi na zemlji svojih predaka. Na vrhu Bihora, gdje vjetrovi donose hladnoću sa Pešteri, jedan mladi čovjek pokazuje da toplina doma ipak nema cijenu.