Odavno je poznato da je Dritan Abazović osoba neopterećena moralnim obzirima, ambiciozna i vrlo samoljubiva, ali je uprkos tome izgledalo neverovatno da će on, kao predsjednik vlade jedne evropske države, makar i u tehničkom mandatu, pokazati toliki stepen neuračunljivosti kao što to čini posljednjih mjeseci.
Njegova pozicija kao predsjednika Vlade Crne Gore, koju je preuzeo u decembru prošle godine nakon parlamentarnih izbora, donijela mu je veliku odgovornost i priliku da pokaže svoje liderstvo u vođenju države kroz izazovne vode. Međutim, umjesto očekivane stabilnosti i odgovornog ponašanja, Abazović je postao centralna figura u seriji kontroverznih odluka i izjava koje su izazvale zabrinutost u zemlji i van nje.
Piše: Aleksandar Sekulović | Danas.rs
Njemu je bilo jasno da njegova partija, na nedavno održanim izborima, ne može postati najjača politička snaga u parlamentu, ali je računao sa time da će ona i dalje igrati onu komotnu ulogu “jezička na vagi” koju je igrala u prethodnom periodu. Uslov za tako nešto bio je da Pokret Evropa sad (PES) ne osvoji toliki broj mandata koji bi mu omogućio formiranje vlade bez Abazovićeve URA-e.
U tom cilju Abazović je izvukao iz fioka dokumenta o vezama lidera PES-a Spajića sa Korejcem Do Kvonom, poznatim kao “kraljem kriptovaluta”, a nastala afera je značajno naštetila imidžu PES-a. Spajić je iznerviran odmah posle izbora izjavio da URA-e neće biti u vladi, što je jako pogodilo Abazovića, kojem je Vučić obećao novi mandat.
Istovremeno, iz Evrope su počele stizati poruke o nužnom proevropskom profilu nove vlade, što su neki protumačili kao najavu koalicije PES-DPS, iako tako nešto nije bilo realno.
Svejedno, Abazovića je uhvatila takva panika da je odmah započeo opsežnu akciju progona DPS-a, ne bi li se umilio Spajiću. Naravno, čovjek u panici pravi razne greške, pa je tako Abazović najprije konstruirao providnu i glupu “SKY aferu”, tvrdeći da neki kriminalac svakog mjeseca davao Đukanoviću 300.000 eura.
U tu budalaštinu nisu povjerovali čak ni Đukanovićevi ljuti protivnici, a ona je brzo pala u zaborav. Međutim, Abazović je ostvario cilj – vijest o trista hiljada eura doživjela je veliku medijsku promociju u Crnoj Gori i regionu, čak i u nekim ozbiljnim medijima.
Slijedeći korak bila je racija specijalne policije u hotelu Podgorica i zgradi kompanije BEMAX, koja je navodno bliska DPS-u. Iako je to bila akcija brutalnosti usporediva s racijama Removih Zaštitnih odreda (Sturmabteilungen), u tim objektima nije pronađeno ništa relevantno. Ali, cilj je ponovo postignut i dano je puno materijala tabloidima, na čelu s podgoričkim Informerom – tabloidom Vijesti, za beskonačnu kampanju protiv DPS-a.
Opisane akcije bile su samo priprema terena da bi se učinilo ono što bi Abazovića preporučilo za ministra unutrašnjih poslova, ili bar ministra vanjskih poslova u Spajićevoj vladi. Uz standardnu medijsku buku, uhapšen je Veselin Veljović, bivši direktor policije a poslednjih godina savjetnik za bezbednost kod Mila Đukanovića.
Uhapšen je pod teškim optužbama za kriminal i korupciju koje se zasnivaju na navodnoj komunikaciji s nekim osumnjičenim, koga je on inače godinama progonio. Svi objekti u vlasništvu Veljovića su brutalno pretreseni, ali je na kraju zaplijenjeno samo tri umjetničke slike koje je Veljović dobio kao vjenčani poklon.
Unatoč tome, njemu je određen pritvor od 30 dana, iako za to nije bilo nikakvog pravnog razloga.
Problem sa manipulativnim karakterom je u tome što djeluje po principu perpetuum mobile, gdje svaka manipulacija traži novu, još veću manipulaciju, ili, kao u Srbiji, svaka afera traži da bude zatrpana novom aferom.
Abazović je na političku scenu stupio kao jedan od protagonista priče o kriminalu i korupciji, iza koje se krila opsesivna mržnja zbog odvajanja Crne Gore od Srbije, i sada bespoštedno čini sve samo da bi tu priču opravdao.
Nakon što je stavio pod apsolutnu kontrolu i policiju i medije, i sudstvo i tužilaštvo, on neometano vlada, hapsi sve redom, beskrajno drži ljude u pritvoru da bi se njegovi tabloidi naslađivali, progoni ono malo nezavisnih institucija i radi sve što mu se prohte. To ga tjera da ide naprijed i da gaze i pravne i moralne norme.
Hapšenje Veljovića jeste obradovalo i Spajića i sve komponente ultradesnog “srpskog svijeta”, ali nije izvjesno hoće li Spajić zbog toga zaboraviti na aferu sa Do Kvonom.
Zato Abazović mora donijeti krunski dokaz svog pokajanja i lojalnosti kako bi bio primljen u novu vladu.
Taj krunski dokaz bit će hapšenje samog Đukanovića, što je Abazović već pripremio svim prethodnim akcijama i sada samo čeka pravi trenutak za taj spektakularni čin. Nakon toga će srpska omladina iz klerofašističkog korpusa nositi Abazovića na rukama, kao što je zapovjedio Matija Bećković, a vrata nove vlade bit će širom otvorena.
