Sve do prošlosezonskog incidenta i velike neprijatnosti koju je doživio tadašnji kapiten ekipe Filip Kljajić, Rasim Ljajić je bio prvi operativac u FK Novi Pazar. Nakon neželjenih scena odlučio je da se povuče iz kluba međutim kao navijač ostao je dobro upućen u dešavanja u redovima plavo-belih.
Nakon njegovog odlaska, odnosno napuštanja pozicije počasnog predsjednika, Novi Pazar već četiri mjeseca nema rukovodstvo koje bi trebalo da bude sastavljeno od sportskih radnika sa vizijom ali i sposobnih privrednika.
Saznaje se da Mitrović više ne želi da igra za Fulam jer klub okleva da ga proda Saudijcima
Ljajić je neko ko je u klubu obavljao najvažnije funkcije još od sezone 2010/11 i premijernog ulaska Novog Pazara u Superligu Srbije. Uprkos tome što više nije u klubu, nekadašnji ministar u raznim vladama Republike Srbije pomno prati dešavanja u voljenom klubu, pa čak i sam tok priprema ekipe za narednu sezonu. S obzirom na sveprisutnost, javnost u Novom Pazaru zapitala se da li se to stvorila klima za povratak najboljeg operativca u klubu u poslednjoj deceniji.
– Ostajem pri svakoj riječi koju sam izgovorio nakon “slučaja Kljajić”. Kao što vidite, sada sam to i ponovio, možda i otvorenije nego tada. Probleme ne bi trebalo gurati pod tepih, niti ih marginalizovati. Svoju djecu kritikujete jer im želite dobro.
Mane morate da ispravljate, ako mislite da budete uspješni. A, ja želim da Pazar bude još bolji u rezultatskom, sportskom, organizacionom, kadrovskom i svakom drugom smislu. I pomoći ću novom rukovodstvu koliko god mogu, kao što i sada pomažem – otkrio je Ljajić u razgovoru za Mozzart sport.
Ono što posebno raduje iskusnog fudbalskog operativca jeste poboljšana infrastruktura na stadionu na kome nastupa Novi Pazar.
– Videćete kako će stadion da izgleda za mjesec dana. Posle velike rekonstrukcije, biće jedan od najljepših u zemlji. A sve to pomoću “štapa i kanapa”. Uskoro će biti završen drugi dio hotela na Atletskom stadionu, sa spa centrom i otvorenim bazenom za igrače. Hoću da kažem da ću učiniti sve da Novi Pazar ima jednu od najboljih sportskih infrastruktura u zemlji, posebno za fudbal i atletiku.
Mogu da radim za klub i bez bilo kakve funkcije. Kad god budem mogao pratiću i bodriti tim na gostovanjima, ali da sjedim na istom mjestu sa onima koji dolaze na stadion da liječe svoje frustracije i pokazuju otvorenu mrznju prema klubu – niti hoću, niti moram, niti mogu. Jednostavno, nemam više stomak za to. Ali, na žalost tih mrzitelja, Pazar će u budućnosti biti još uspješniji. Samo lud čovijek bi dopustio da zbog njih propadne višegodišnji trud. Klupski uspjeh je najbolji i najefikasniji lijek za njihovu akumuliranu mrznju.
Teško je doživio Ljajić napad na kapitena ekipe Filipa Kljajića. Bez obzira na slojevitost problema, u stanju je da izanalizira razloge zbog kojih pojedinci pokazuju spremnost da na osnovu najnižih poriva konstantno stvaraju ili šire tenziju.
– Kod navijačkih grupa to je potreba da oponašaju i imitiraju takve grupe velikih klubova i tako od navijajanja naprave zanimanje na određeni način naplativo kroz različite vrste usluga. Drugim riječima, žele uticaj kakav imaju navijači u nekim drugim klubovima.
Ipak, to su iz više razloga neuporedive kategorije. Ovdje se to, na svu sreću, nikada neće dogoditi, nevezano ko bude u klubu. Objektivno, oni nisu glavni problem. Specifična je ta mržnja pojedinaca prema Novom Pazaru i klupskim uspjesima, a razlozi su sasvim lični i najprizemniji. Oni, uglavnom, sjede na zapadnoj tribini. Radi se o ljudima koji su, recimo, nekada bili angažovani u klubu. Sadašnji uspjesi na najbolji način ih podsjećaju na njihove neuspjehe, a oni bi htjeli da se to zaboravi – stava je Ljajić koji je čitav ambijent povezao i sa političkom klimom u gradu.
– Druga stvar je da imate grupice pripadnika jedne političke stranke, koja navodno voli fudbal. Oni se iskreno raduju svakom porazu Novog Pazara kako bi imali razloga da pljuju i blate one koji trenutno vode klub. Dok su “njihovi” vodili Pazar, igrali smo po srpskoligaškim livadama i njivama. Treća grupa su treneri, bivši igrači i sportski radnici ubjeđeni da bi zbog starih razloga trebalo da budu angažovani u klubu i da zbog toga primaju plate, a platni fond čitave radne zajednice je 6.800 evra. Ne postoji jedan fudbalski čovjek u Srbiji spreman da povjeruje u to, što je činjenjica i lako se da proveriti. Naravno, to je bez plata trenera i stručnog štaba. O stepenu mržnje tih ljudi najbolje svjedoči i nedavni primjer jednog stranačkog aktiviste i novinara, koji je komentarisao rekonstrukciju krova na zapadnoj tribini pitajući se koliko je to koštalo, a zapravo je aludirao na kriminal. Nesrećnik i ne zna da smo bukvalno radili “na mobu”, kao nekada. Sami smo kupovali farbu. Zahvaljujući Marku Plavšiću, umjesto 10.000 evra za korišćenje krana izdvojili smo samo 2.000. Snalazimo se kako znamo, da bismo uštedeli svaki dinar.
Dugogodišnji fudbalski operativac u Novom Pazaru smatra da loš ambijent kreiraju i roditelji pojedinih dječaka koji treniraju u drugim sredinama a smatraju da je njihovoj djeci mjesto u najboljem klubu u Sandžaku.
– Četvrtu grupaciju mrzitelja kluba čine pojedini roditelji dječaka i mladića što negdje treniraju fudbal, a koji misle da bi ta djeca trebalo da igraju za Novi Pazar samo zato što su odavde. To je nemoguće. Ustvari, moguće je, ali onda igrate Srpsku ligu ili čak zonu. To nije slučaj samo s Pazarom, već je tako u bilo kojem klubu u Evropi. U starnoj postavi Crvene zvezde na nedavnoj prijateljskoj utakmici pojavila se se svega trojica igrača iz Srbije. Savremeni fudbal i profesionalizam ne trpe tu lažnu lokalpatriotsku, a suštinski mahalsku logiku. Sreća u nesreći je što su sve te grupe u ogromnoj manjini u odnosu na armiju pravih, iskrenih i poštenih navijača, po kojima se Pazar razlikuje u odnosu na druge i prepoznaje u čitavom regionu.
Izvor Danas
