Delimeđe, Pešterska visoravan – Tamo gde se susreću Glogovik i Melaje, srce Sandžaka još uvek kuca svojim tradicionalnim ritmom. Delimeđe, poznato po svom čuvenom vašaru, i ove godine privuklo je pažnju meštana i onih koji su se vratili iz raznih krajeva sveta da na trenutak osete duh zavičaja.
Delimeđe je već od ranog jutra odisalo posebnim šarmom. Ljudi su pristizali sa svih strana – pešice, na traktorima, u kolima. Poljane su bile prekrivene živopisnim prizorima. Vesela deca trčkarala su oko improvizovanih ograda, dok su se stariji upućivali ka sportskim terenima i štandovima.
Prvi su stigli preprodavci i ugostitelji, donoseći mirise domaće kuhinje, dok su muzičari pripremali svoje instrumente za zvuke sevdalinki i kola koje će uskoro ispuniti dolinu. Bacanje kamena s ramena i ćuskije, tradicionalne discipline koje okupljaju mlade i stare, privukle su stotine znatiželjnih pogleda.
Sandžačka mladost: Ponos naroda
U narodu se šapatom pričalo o lepoti pešterskih devojaka u tradicionalnim nošnjama, koje su kao sultanije hodale poljanama. Jedan od prisutnih, deda sa fesom na glavi, nije krio oduševljenje: „Da mi je ovakve snahe da nađem, pola Peštera bih dao!“
Kolo, koje je poveo Mustafa Suljić iz Baćice, bilo je simbol zajedništva i očuvanja tradicije.
„Ovo je naše! Zavičaj je najmiliji. Ko može da zaboravi ognjište?“ izjavio je Mustafa, ponosno mašući ćulahom.
Povratak korenima
Među posetiocima je bio i Fadil Trtovac, koji se iz Nemačke vratio samo zbog vašara.
„Ovo je prilika da se podsetimo ko smo i odakle dolazimo. Sandžak ne sme da zaboravi svoje korene, tradiciju i kulturu,“ rekao je Fadil dok je narod glasno pozivao muzičare da se pridruže veselju.
I dok su oblaci počeli da prete kišom, Delimeđe je sijalo punim sjajem. Mladići su gledali devojke, mnogi su planirali veridbe – baš kao nekada. Vašar je završio uz pesmu i osmehe, ostavljajući tragove radosti u srcima svih koji su ga posetili.
Delimeđe nije samo vašar – ono je simbol Sandžaka koji se nikada ne zaboravlja.