Sjenica ponosna na mladog pjesnika: Said Metović osvojio treće mjesto na međunarodnom konkursu
Sjenica i Tehničko-poljoprivredna škola ovih dana imaju poseban razlog za ponos. Učenik trećeg razreda Said Metović ostvario je izuzetan uspjeh osvojivši treće mjesto na 11. Međunarodnom literarnom konkursu „Svet bez rata – deca govore“, u konkurenciji čak 157 mladih autora iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Ruske Federacije.
Ovaj talentovani mladić iz Sjenice pažnju stručnog žirija privukao je svojom pjesmom „Ogledalo života“, snažnim i emotivnim stihovima koji govore o savjesti, tišini, unutrašnjoj borbi čovjeka i odgovornosti prema društvu. Njegov književni izraz, kako navode iz škole, izdvojio se iskrenošću, dubinom misli i zrelošću koja prevazilazi njegove godine.
Posebne zasluge za ovaj uspjeh pripadaju i mentorici Almini Karišik, koja je zajedno sa svojim učenikom predano radila na pripremi za konkurs i pružila mu podršku na putu do ovog velikog priznanja.
U objavi škole istaknuto je da ovaj rezultat još jednom potvrđuje da se trud, talenat i posvećenost prepoznaju i cijene, čak i u veoma jakoj međunarodnoj konkurenciji.
Pjesma mladog Sjeničanina nosi snažnu poruku protiv ravnodušnosti i ćutanja pred nepravdom, a pojedini stihovi ostavili su poseban utisak na članove žirija:
- „Jer zlo ne raste samo iz tame,
- već iz tišine onih koji vide,
- a biraju da ćute.“
U vremenu kada mladi često traže svoje mjesto kroz tehnologiju i društvene mreže, uspjeh Saida Metovića pokazuje da književnost, umjetnost i iskrena riječ i dalje imaju ogromnu snagu. Iz Tehničko-poljoprivredne škole poručili su da su ponosni na svog učenika i njegovu mentoricu, uz želju da ovaj uspjeh bude podstrek i drugim mladim ljudima da njeguju talenat, znanje i kreativnost. Cijelu pjesmu pročitajte ispod teksta.
- Ogledalo života
- („Nije zlo samo u samovolji rđavih, nego i u slabosti dobrih.“ – Jovan Dučić)
- U tišini noći ne tražim snove –
- već sebe, rasutog između misli.
- Vreme ne prolazi, ono se taloži
- u pukotinama koje ne pokazujem.
- Život ne boli glasno.
- On šapuće, uporno,
- u trenucima kad ostanem sam sa sobom.
- U očima drugih vidim odraz,
- ali nikad istinu –
- svako lice nosi masku
- koju je predugo učilo da ne skida.
- Najglasnije su reči koje nisam izgovorio.
- Odzvanjaju u meni
- kao zatvoren krug pitanja
- bez hrabrosti da postanu odgovor.
- Koraci koje pravim nisu izbor –
- oni su beg.
- Od onoga što znam da jesam
- i onoga čega se bojim postati.
- U meni živi tišina
- koja zna sve moje slabosti.
- Podseća me
- da je ravnodušnost najtiši oblik izdaje.
- Zrno peska u dlanu
- teže je od planine
- kad shvatim da nosim odgovornost
- za ono što nisam učinio.
- Nije teško pasti –
- teško je pogledati sebe
- nakon što ostaneš nijem
- pred nečijom nepravdom.
- Svaki dan je sudnica bez svedoka.
- Savest je sudija
- kojeg ne mogu nadglasati.
- Pitanja nisu prepreke –
- ona su ogledala.
- A odgovori dolaze
- tek kad prestanem bežati.
- Ostati svoj ne znači biti jak,
- već priznati slabost
- i ne pobeći od nje.
- Jer zlo ne raste samo iz tame,
- već iz tišine onih koji vide,
- a biraju da ćute.
- Nije zlo samo u samovolji rđavih,
- nego i u slabosti dobrih.
- Zato je svaki prećutani trenutak
- moj lični poraz,
- a svaka izgovorena istina –
- početak borbe protiv sebe.
- Jer najveća nepravda
- ne događa se u svetu –
- već u čoveku
- koji odluči da ćuti.