U malom mjestu u okolini Bugojna, u srcu Bosne, u tišini koja prigušuje zvuke prirode, postoji priča o jednom čovjeku čija je sudbina sve, samo ne obična. Almedin Hubljar, tridesettrogodišnjak koji je sa svijeta uzeo mnogo, ali je od sudbine dobio još više izazova.
Lice koje oslikava nimalo lak život, Almedin, i pored svega, pokazuje snagu i odlučnost u svakom pogledu. Nakon što mu je supruga, pod utjecajem društvenih mreža, okrenula leđa njemu i njihovo dvoje djece, ovaj mladi čovjek našao je snagu da korača dalje, ali ne sam – s njim i njegova bratančad, djeca njegovog rahmetli brata.
“Samo pošteno,” moto je ovog poštenog radnika, koji je sa suzama u očima ispričao svoju priču pred kamerama YouTube kanala “Srednja Bosna danas”. A njegova priča nije samo tužna, već i inspirativna.
Smješten između vreća uglja, sa izrazom koji kombinuje umor i odlučnost, Almedin nam priča kako se poslije bratove smrti bacio na posao, pakovao ugljen i gradio kuću za svoje i bratove mališane. Uz to, vodi bitku sa sjenkama prošlosti i pitanjima budućnosti.
“Pravila mu je svašta, smicalice, govorio je da to nije žena, nego zmija,” priča o svojoj bivšoj snahi, o ženi koja je njegovog brata toliko povrijedila da nije vidio drugi izlaz osim samoubojstva. Priča o lojalnosti, o krivicama koje nosimo, o posljedicama koje naše odluke ostavljaju na one koje ostavljamo iza sebe.
U odgajanju ove četiri duše, pored boli i praznine, Almedin nalazi smirenje i razlog za smijeh, za igru, za ljubav. “Jeste teško,” kaže, ali dodaje da mu pomažu njegovi roditelji.
I dok nam dijeli svoje svakodnevne muke i radosti, ne možemo a da se ne zapitamo – šta je to što nas pokreće, čini da budemo bolji, da se borimo kad je sve protiv nas?
Kroz sve te priče o životima koji su oblikovani, kako tragedijom tako i snom, Almedinova priča je podsjetnik da i u najvećem mraku, čovječanstvo, ljubav i vjera mogu da osvijetle put.
“Možda dadne Bog da se ona i vrati,” tiho kaže Almedin, možda ponajviše želeći da njegova djeca imaju majku, kao što svako dijete zaslužuje. Jer, kako Almedin dokazuje, iako su izazovi ponekad neizdrživi, nepravda i bol oštri, ljubav prema djeci, porodici, uvijek pronađe način da nas izvuče iz najtamnijih dubina.
