Nikšićanka Tamara Đurđevac je prva i iedina djevojka koja radi u Protivterorističkoj jedinici policije (PTJ), svakodnevno prolazi surovi dril i ne zaostaje za muškim kolegama
Crna fantomka, uniforma, teška policijska oprema, automatska puška u rukama… Tipična slika specijalca svuda na svijetu, ali ispod te maske u ovom slučaju krije se djevojka.
I to ne bilo kakva, već po mnogo čemu neobična 25-godišnjakinja, sa još neobičnijim životnim putem, koji ju je doveo do elitne jedinice Uprave policije.
Nikšićanka Tamara Đurđevac stoji rame uz rame sa muškim kolegama – ona je prva i jedina djevojka koja već tri godine radi u Protivterorističkoj jedinici policije (PTJ).
Stasita Nikšićanka svakodnevno prolazi surovi dril i ne zaostaje za muškarcima, gdje je na obukama, zbog ženske staloženosti, ponajbolja u gađanju iz snajperske puške…
Đurđevac je, kaže, odmalena znala da će nositi uniformu, osjećala je da je policijski posao poziv za nju, pa je roditeljima i starijim sestrama već nakon osnovne škole saopštila da će biti policajka.
“Odmalena treniram džudo i disciplina mi je nekako u krvi. Niko iz porodice ne radi u policiji, pa se želja nije javila tako što sam gledala oca u uniformi, jednostavno – tako sam osjećala. Policijsku školu sam htjela da upišem i nakon osnovne, ali se tada ukinula Srednja škola unutrašnjih poslova, pa sam to učinila na stidijama – upisala sam Policijsku akademiju. Nakon toga sam završila i Fakultet za bezbjednost u Baru”, počela je priču Đurđevac, koja je od 2016. godine u elitnoj jedinici, gdje dane provodi sa 60 muških kolega.
Nikšićanka je u sportu od sedme godine, kada je počela da se bavi džudoom, u kojem je imala zapažene rezultate, ali su je dvije teške povrede i operacije natjerale da sa 17 godina shvati da je kraj profesionalnom bavljenju tim sportom.
“Bila sam prvakinja države u svim uzrasnim kategorijama, član reprezentacije Crne Gore za kadete, juniore i seniore. Donijela sam prvu evropsku medalju za kadete u nezavisnoj državi, a 2010. godine proglašena sam za najbolju džudistkinju u zemlji i bila nominovana za najbolju sportistkinju Nikšića. Nažalost, dva puta sam pokidala prednje ukrštene ligamente, što me je natjeralo da se oprostim od džudoa”, ispričala je ona.
Nakon što je završila fakultet, Nikšićanka je počela da traži posao u policiji, gdje je od početka znala šta želi – specijalne jedinice su za nju bile san, iako je znala da je put do kampa na Zlatici gotovo nemoguć.
“Već tri godine sam ovdje u Specijalnoj jedinici, sada Protivterorističkoj. Ne znam da se do sada ijedna djevojka zainteresovala da bude ovdje. Sada je meni ovo sve normalno, ali u početku je svima bilo nekako neobično. To se osjećalo i među momcima, kada sam došla tu kao prva djevojka, ranije nijesu imali priliku da se sretnu sa djevojkom koja je uopšte i htjela da radi u kampu specijalnih snaga. Snašla sam se, čini mi se, veoma brzo i sada sam tu i veoma sam srećna što je ovo moj posao”, kaže Tamara, koja sa svojih 25 godina, čini se, ima neuporedivo više iskustva, odvažnosti i hrabrosti od vršnjakinja.
Iako je jedina djevojka, Tamara nigdje ne kaska za muškim kolegama, a svi je, kako ona voli da kaže, “čuvaju kao malo vode na dlanu”.
“Svi me pretežno pitaju – slušaju li te? Ja ne gledam to tako, pa uvijek odgovaram – čuvaju me. Poslije ovog iskustva vjerujte da mi se čini da mi je puno lakše i bolje da radim sa njima u kolektivu, nego gdje su možda žene. Sa njima prolazim svu obuku, sve treninge isto kao i muške kolege. Na provjerama, koje sam imala prilikom prijema u jedinicu, imala sam iste norme propisane za muškarce, jer prosto i ne postoje norme za djevojke”, ispričala je Đurđevac, koja u seriji odradi i do 100 trbušnjaka, sklekova i preko 55, dok čučnjeve više i ne broji…
Đurđevac je raspoređena u B tim – timu specijalnosti, i zbog toga je veoma srećna.
“Izuzetno sam zadovoljna što sam u tom timu B, jer tu imam prostora da unapređujem znanja i vještine. Smatram da je specijalac onaj koji je kompletan. To znači da je prošao makar osnovne kurseve obuke, koje imamo u PTJ. U ovom timu imam snajpersku, alpinističku i ronilačku obuku. Prošla sam osnovne obuke i sve tri specijalnosti. Očekujemo u narednom periodu i napredne kurseve iz alpinizma u ljetnjim i zimskim uslovima. Prošla sam ronilačku osnovnu obuku na otvoreni krug disanja, a početkom novembra smo imali obuku sa Amerikancima. Dolazile su Mornaričke foke i njihova najbolja specijalna jedinica, sa njima smo imali 21 dan obuke – zatvoreni krug disanja ili obuku za borbene ronioce. I na toj i na svim obukama sam jedina djevojka. Kada se pojavim, prvog dana bude kao – s tobom ćemo drugačije malo laganije, ali stvarno ispratim sve isto što i kolege i na kraju se svi oduševe i pruže mi ruku”, uz smijeh kaže stasita Nikšićanka.
Nekadašnja Specijalna jedinica SAJ formirana je 1973. godine za izvršavanje složenih i visokorizičnih zadataka. SAJ, a sada PTJ, pruža asistenciju u akcijama hapšenja kriminalnih grupa, privođenja visokopozicioniranih kriminalaca, ekstradicije.
Pripadnici PTJ učestvuju i u obezbjeđivanju dolaska stranih ličnosti i delegacija, koje po najvišim standadrima službe imaju tretman obezbjeđenja tokom boravka u Crnoj Gori.
“Operativni smo u najkraćem mogućem roku, to se tačno zna kako se radi”, navela je Tamara, koja često duži snajper, te u paru, zauzima pozicije tokom akcija.
Tamaru, dok je pod punom opremom, rijetko prepoznaju da je djevojka, ali bilo je i situacija kada su primijetili da je žensko.
“Radimo sa fantomkama, pa skoro niko i ne prepoznaje da je djevojka u uniformi. Vide mi se samo oči i obrve, ali sjećam se – jednom mi je žena prišla, zagledala me je i pitala me je jesam li žensko”, prisjetila se Đurđevac.
Posao specijalca je, kako kaže, unaprijedio njen karakter, pa kaže da je sposobnija i samostalnija.
“Na neki način me možda i malo ogrubio. Ostavilo je sve ovo neke posljedice na mene”, priznaje djevojka, koja je ispisala istoriju crnogorske policije.
Od gotovo pet hiljada službenika policije UP, samo je 650 pripadnica ljepšeg pola. Njih 357 angažovano je na policijskim poslovima, a 237 u uniformi.
Svakodnevni treninzi i obuka
Nikšićanka sa kolegama svakog dana putuje do Podgorice. U kampu Specijalnih jedinica od ranog jutra svi imaju zahtjevne zajedničke treninge, a nakon toga i višečasovne specijalističke obuke.
“Nekada je to vatrena obuka – idemo na gađanje. To su pretrežno gađanja sa opterećenjem – dakle pod punom opremom. Nekada imamo obuku – diverzantske prepreke. Alpinistička obuka, snajperska obuka i sve to zahtijeva dobru psihofizičku spremu. Nakon te obuke je obavezno čišćenje oružja i sređivanje opreme”, ispričala je Đurđevac.
Očekivali sina, dobili specijalca
Jedina žena specijalac u Crnoj Gori kaže da joj je sve ove godine mnogo lakše, jer je imala ogromnu podršku porodice.
“Bez podrške roditelja i četiri starije sestre teško da bih se na ovo odlučila. Nikada mi nijesu postavili pitanje šta će tebi to, nikada. Mislim da su moji roditelji, što je i logično, željeli da imaju sina. Tako da sam ja trebala da budem muško, poslije četiri kćerke, ali eto dobili su specijalca”, ispričala je Tamara.
Ona tvrdi da je potpuno zadovoljna i srećna svojim poslom.
“Vjerujte, ovo sam ja. Sjećam se da sam poslije pripravničkog pola godine bila u Herceg Novom, jedva sam čekala da se vratim u PTJ. Znam da neke djevojke imaju želju, ali niko da se još odvaži i da proba da radi u ovoj jedinici. Voljela bih kad bih imala neku koleginicu”, kazala je ona.
Koliko voli čizme, toliko voli i štikle
Stamena crnka, koja na poslu mora da ima svezanu kosu, kaže da mnogo voli da nosi policijsku unformu, ali isto tako voli i da se mimo posla sredi, našminka i obuje štikle.
“Koliko volim da nosim čizme i koliko volim ovaj poziv i uniformu, isto toliko volim i da se sredim i obujem štikle. Kada tako sa nekim počnem razgovor, ljudi su iznenađeni kad kažem gdje radim. Nemam momka, a bogami teško da će mi iko i prići”, uz smijeh je rekla Nikšićanka.
U PTJ su nedavno dobili nove uniforme – kombinezone sa logom elitne jedinice, a Đurđevac duži broj “s” i kako kaže: “Stoji mi kao salivena”.
“To nije bio slučaj sa prošlom uniformom, koju sam morala da kratim i sužavam. Prosto nikada nijesu ni naručivali ranije male brojeve, jer nikada nije bilo žena u jedinici”, ispričala je ona.
(Vijesti me)
