Susret majke i sina nakon 42 godine razdvojenosti nije samo obiteljski trenutak, već događaj koji je potresao cijelu javnost i podsjetio na mračnu prošlost Čilea.
Godine 1981., tijekom diktature Augusta Pinočea, Marija Gonzales doživjela je nešto što nijedna majka ne bi smjela. Samo nekoliko trenutaka nakon što je rodila sina, bolnički radnici su ga odnijeli, tvrdeći da je umro. No, istina je bila mnogo surovija – njen sin je otet.
Džimi Tajden, njen sin, odrastao je daleko od svoje domovine, u Sjedinjenim Američkim Državama. Njegovi usvojitelji nisu znali za njegovu pravu prošlost, iako su ga uvijek podržavali. Kada je Džimi saznao istinu, odlučio je pronaći svoju biološku obitelj.
Ovaj potresan susret između majke i sina u Čileu simbol je obnove i nade. Mnoge obitelji još uvijek traže svoje najmilije koje su izgubili tijekom Pinočetove diktature.
Priče poput Džimijeve svjedoče o nepresušnoj ljubavi i snazi ljudskog duha, ali isto tako podsjećaju na važnost suočavanja s prošlošću i pravde za one koji su nepravedno pretrpjeli.
Dok Džimi i Marija nastavljaju graditi svoj odnos i nadoknađivati izgubljeno vrijeme, njihova priča služi kao svjetionik nade za sve one koji još uvijek traže svoje izgubljene najmilije.
