Posmrtni ostaci žrtava genocida u Srebrenici pronađeni su zakopani ispod fontane u dvorištu porodične kuće u Brčkom, donoseći novo poglavlje u priči o svireposti ovog mračnog perioda u historiji Balkana.
U srijedu, 20. septembra, ekshumacija posmrtnih ostataka izvedena je na području Brčko distrikta, otkrivajući mračnu tajnu skrivenu ispod fontane u dvorištu porodične kuće. Prema informacijama iz Instituta za nestale osobe, ovo otkriće najvjerovatnije je povezano sa genocidom u Srebrenici, najvećim zločinom u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
Na osnovu svjedočenja i preciznih lokacijskih informacija, timovi za ekshumaciju su iskopali posmrtne ostatke žrtve, ukazujući na dublje slojeve brutalnosti genocida koji se odigrao prije skoro tri decenije. Emza Fazlić iz Instituta za nestale osobe izjavila je, “Ovaj slučaj razotkriva ne samo zločine počinjene tokom genocida, već i produženo poniženje žrtava čiji su posmrtni ostaci krišom premešteni i sakriveni.”
Prema nezvaničnim informacijama, posmrtne ostatke je sakrio ortoped N.M. iz Brčkog, koji je koristio ove ostatke za proučavanje. N.M. ih je navodno donio neposredno nakon rata, sakrio u dvorištu 2012. godine i izgradio fontanu preko njih, u nadi da će zauvijek ostati neotkriveni.
Slučaj iz Brčkog ne donosi samo još jedan dokaz o surovosti genocida u Srebrenici, već i snažnu osudu nastavljene dehumanizacije žrtava. Duboko ukorenjena doktrina dehumanizacije, koja je svoje korijene našla u nacističkoj Njemačkoj, nastavila se širiti, omogućavajući takve akte surovosti prema žrtvama genocida.
Nedostatak reakcije od strane vlasti entiteta Republika Srpska dodatno je začinio ovu grotesknu priču. Očekivalo se da će nosioci javnih funkcija osuditi ovaj zločin i pozvati sve koji imaju informacije da pomognu u otkrivanju posmrtnih ostataka hiljada ubijenih Bošnjaka. Ipak, tišina koja je uslijedila odjekuje glasnije od bilo kakvih riječi.
Nemačka se suočila sa svojom mračnom prošlošću, prepoznala zločine koje je počinila i preduzela korake prema ispravljanju nepravde. S druge strane, u Bosni i Hercegovini, skrivanje posmrtnih ostataka i nastavljeno negiranje zločina pokazuju da je put prema pravdi još uvijek dug i trnovit.
Kroz ovaj slučaj, jasno se vidi potreba za sveobuhvatnim procesom suočavanja sa prošlošću, kako bi se osiguralo da se zločini neće negirati, a žrtve i njihove porodice će dobiti pravdu koju zaslužuju.
