Austrijska vlada je krajem maja objavila adrese više od 620 džamija i muslimanskih udruženja u Austriji. Prema Ministarstvu za integracije, svrha tog poteza je da se “bori protiv političkih ideologija, a ne religije”.
Ovo je bio najnoviji u nizu poteza koje je austrijska vlada napravila u borbi protiv “političkog islama”, koji je identifikovala kao jednu od glavnih prijetnji s kojom se ova država suočava. U tom procesu su austrijske vlasti počele napadati stvarnu i zamišljenu Muslimansku braću.
Uprkos analizama različitih stručnjaka koji tvrde da ova organizacija ne predstavlja terorističku prijetnju, njenoj dugoj nemilitantnoj historiji i zaključcima drugih zapadnjačkih vlada da ne zaslužuje oznaku teroristička, austrijska vlada je percipira kao prijetnju po nacionalnu sigurnost.
Ali uvođenje strogih mjera protiv Muslimanske braće ili kriminaliziranje istih neće učiniti ovu državu ništa sigurnijom. Ovo je posebno postalo očito kada tajna služba nije bila u stanju spriječiti ubilački napad 2. novembra 2020, jer je bila preokupirana istragom navodnih članova Muslimanske braće.
Organizacija islamskog preporoda
Organizaciju Muslimanska braća osnovao je 1928. godine Hasan al-Banna, nastavnik iz Egipta, kao pokret islamskog preporoda, s naglaskom na obrazovanje i socijalne usluge. Al-Banna je zagovarao da se uspostave više islamski orijentisani vlada i društvo i da se ospori kolonijalna vladavina.
Do 1940-ih ova je organizacija imala više od milion članova u Egiptu. Tokom 1950-ih i 1960-ih, ovaj je pokret utjecao na uspostavljanje drugih islamskih pokreta i vremenom političkih stranaka u državama sa muslimanskom većinom kao što su Sudan, Egipat, Maroko, Sirija i druge.
U kasnim 1960-im i ranim 1970-im, nakon što su neki članovi, prvenstveno Sayyid Qutb, počeli propovijedati oružani otpor protiv brutalnog slamanja neslaganja koji je pokrenuo egipatski predsjednik Gamal Abdel Nasser, Muslimanska braća su se zvanično odrekla nasilja. U narednim decenijama su se uključili u politički proces u Egiptu, sa kandidatima za parlamentarne izbore. U Zaljevu su Muslimanska braća dočekana s dobrodošlicom, gdje su slobodno živjeli, a države kao što su Bahrein i Kuvajt čak su uspostavile svoje ogranke.
U evropskim državama su se protjerani članovi Muslimanske braće počeli uključivati lokalno, kao i na panevropskom nivou, ali nikada nisu uspostavili organizaciju koju formalno kontrolišu Muslimanska braća iz Egipta. Stoga su neke institucije pod utjecajem osnivača, ali nisu postale zvanični pridruženi članovi.
Arapsko proljeće iz 2011. otvorilo je političku scenu u brojnim arapskim državama, omogućivši Muslimanskoj braći da se natječu na slobodnim izborima. U Tunisu, stranka Ennahdha koja je povezana sa Muslimanskom braćom, i u Egiptu, Stranka slobode i pravde (FJP), postale su upravljačke sile.
Svrgavanje autoritarnih režima i pozivi na veću političku slobodu, u koje su Muslimanska braća bila uključena, uzbunili su neke zaljevske monarhije koje su ovu organizaciju počele doživljavati kao prijetnju i koje su poduzele korake da zaustave prodemokratski talas koji je poharao regiju.
Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija zabranili su Muslimansku braću na svojoj teritoriji i podržali su kontrarevolucionarne snage u Egiptu i drugdje, što je dovelo do državnog udara protiv demokratski izabranog predsjednika Muhameda Mursija iz FJP-a. Dok su vodili kampanju protiv Muslimanske braće na Bliskom istoku, UAE i Saudijska Arabija, kojima se pridružio Egipat pod generalom Abdel Fattahom el-Sisijem, također su počeli lobirati zapadnjačke države da zabrane ovu organizaciju, koja do tada nije smatrana prijetnjom na Zapadu.
Oni su insistirali na tome da su Muslimanska braća teroristička organizacija, uprkos činjenici da su terorističke grupe kao što je ISIL javno nazvale ovu organizaciju i njene lidere otpadnicima.
Bez terorističke oznake na Zapadu
Godinu dana nakon državnog udara protiv Muslimanske braće u Egiptu, britanski premijer David Cameron zatražio je od Sir Johna Jenkinsa, britanskog ambasadora u Saudijskoj Arabiji, da predvodi vladinu reviziju ove organizacije kako bi procijenio njena uvjerenja, posebno njen stav prema ekstremizmu i nasilju. Ovaj izvještaj je bio s namjerom da se informiše britanska vlada u cilju određivanja politike prema Muslimanskoj braći.
Objavljen 2015, ovaj izvještaj je zaključio da iako su Muslimanska braća slijedila nenasilnu inkrementalnu političku promjenu, mogli bi i dalje biti spremni da koriste nasilje u ostvarivanju svojih ciljeva. Jenkinsove zaključke oštro je kritikovao britanski Odbor za vanjskopolitička pitanja, posebno njegov neuspjeh da razmotri državni udar protiv Mursija i nasilno slamanje ove organizacije. Uprkos znatnom pritisku od saudijske i emiraćanske vlade, ovaj izvještaj nije doveo ni do kakve zabrane ili terorističke oznake za Muslimansku braću u Velikoj Britaniji.
Lobistički napori protiv ove organizacije su uloženi u Washingtonu, gdje su 2015. senator Ted Cruz i zastupnik Mario Diaz-Balart uveli prijedlog zakona da se Muslimanska braća označe kao teroristička organizacija. Ovaj prijedlog zakona nije prošao u Kongresu, ali se ponovo pojavio tokom Trumpovog mandata.
Prema Danielu Benjaminu, bivšem koordinatoru za kontrateroroizam u State Departmentu, administracija je razmotrila ovo pitanje 2017. i 2018, ali je zaključila da nema osnove za takvu oznaku. CIA-ini stručnjaci su također bili protiv toga, tvrdeći da bi takva oznaka “mogla raspiriti ekstremizam”, dok su organizacije za građanska prava kao što je Američko udruženje za građanske slobode, strahovale da bi takav potez “mogao rezultirati vladinim napadima na američko muslimansko civilno društvo”.
Austrijski krstaški pohod protiv ‘političkog islama’
Nakon što su revizije organizacije Muslimanska braća pokrenute u SAD-u i Velikoj Britaniji sredinom 2010-ih, Austrija je slijedila taj primjer. Austrijski Fond za integraciju i Federalni ured za zaštitu Ustava i borbu protiv terorizma naručili su izvještaj od Lorenza Vidina, direktora programa o ekstremizmu na Univerzitetu George Washington, koji je poznat po svojim zavjereničkim pogledima na islamističke organizacije. U izvještaju je zaključeno da “Muslimanska braća promoviraju narativ koji, kroz upotrebu uloge žrtve i opravdavanje za nasilje, kreira plodno tlo za radikalizaciju.”
Koalicija između Austrijske narodne stranke (ÖVP) i ultradesničarske Slobodarske stranke Austrije (FPÖ) došla je na vlast u decembru 2017, četiri mjeseca nakon što je objavljen ovaj izvještaj. Unutar nekoliko mjeseci po dolasku na vlast, oni su odlučili da prošire zakon o ekstremističkim simbolima tako da uključuje strane militantne i nemilitantne organizacije, uključujući Muslimansku braću. Ovo je u praksi stavilo Muslimansku braću na isti nivo prijetnje kao i grupe koje su označene kao terorističke, kao što su Al-Kaida, ISIL i Kurdistanska radnička stranka.
U novembru 2020, nakon što je bivši simpatizer ISIL-a ubio četvero ljudi i ranio 23 u Beču, austrijska policija je pokrenula operaciju kodnog imena “Luxor” protiv navodne mreže Muslimanske braće, vršeći racije u privatnim domovima, biznisima i udruženjima i uhapsivši desetke ljudi.
Ova operacija, koja nije bila povezana sa napadom militanta, budući da je bila zaključenje velikog nastojanja da se prikupe podaci koji je trajao duže od godinu dana, nije rezultirala nikakvim osudama, moguće zato što tužiteljstvo tek treba pronaći konkretne dokaze da su zločine počinili ljudi koji su se našli na meti ovih racija. Ipak ju je austrijski ministar unutrašnjih poslova Karl Nehammer okarakterisao kao uspješnu.
Nakon ovog napada i operacije, austrijski kancelar Sebastian Kurz najavio je paket mjera borbi protiv terorizma, uključujući ukidanje državljanstva osumnjičenima, zatvaranje džamija, i kriminaliziranje “političkog islama”. Ali nezavisni odbor koji je uspostavila vlada otkrio je da je preokupacija austrijske tajne službe „operacijom Luxor“ spriječila ovu organizaciju od fokusiranja na napadača i nazvali su planove da se zabrani”politički islam” “suvišnim”. Organizacije za ljudska prava kao što je Amnesty International također su kritikovale ovaj potez.
Iako konzervativna ideologija ÖVP-a pokreće veliki dio antimuslimanskog sentimenta, ova operacija obavještajne službe mogla bi biti povezana sa stranim lobiranjem. Istraživački novinari su istakli da iako se “operacija Luxor” trebala suprotstaviti terorističkim prijetnjama u Austriji, policiji je naređeno da traži novac prije nego oružje i eksplozive.
A u dokumentima tužiteljstva kojima su odobrene racije, poziva se na djela koja bi mogla “uzrokovati ozbiljno ili produženo ometanje javnog života ili ozbiljnu štetu ekonomskom životu… u Egiptu, Pojasu Gaze i Izraelu”, ne Austriji. Ovo vodi ka pitanju zašto su austrijske sigurnosne agencije radile posao svojih egipatskih i izraelskih kolega kada su mogli raditi na odvraćanju stvarnih terorističkih prijetnji na austrijskom tlu.
Marginalizacija muslimanskog civilnog društva
Vladine antimuslimanske politike i posebno aktivnosti protiv “političkog islama” i “Muslimanske braće” u Austriji zabrinjavajuće su jer mogu imati razorne posljedice po muslimansko civilno društvo i grupe za ljudska prava koje se trenutno bore protiv islamofobije u Evropi.
Ako austrijska tajna služba nastavi targetirati vodeće muslimanske organizacije kao što je pravno priznata Muslimanska religijska zajednica u Austriji, kao zagovornike “političkog islama”, to će neminovno dovesti do sve većeg jaza između austrijske države i muslimanske populacije. Ako aktivistički i naučnički rad na temu islamofobije i dalje bude percipiran kao prijeteći ili nekako zavjerenički, kao što je Vidino sugerisao da bi trebao biti, to bi dodatno marginaliziralo muslimanske i antirasističke aktiviste i akademike.
Označavanje ili de facto tretiranje Muslimanske braće kao terorističke organizacije u jednoj evropskoj državi kreiralo bi presedan koji bi ohrabrio slične terorističke oznake na ostatku kontinenta. Takav razvoj bi dao legitimitet brutalnoj represiji političke opozicije u mnogim državama sa muslimanskom većinom, uključujući ubijanje i zatvaranje prodemokratski orijentisanih pojedinaca.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
IZVOR: AL JAZEERA
