Već godinama traje jedna nepravedna i neprijatna situacija koja se manifestira kao oblik diskriminacije Bošnjaka u Republici Srbiji, a koja se odnosi na blagdane (praznike) Bošnjaka bilo vjerskog, bilo nacionalnog karaktera.
Upravo smo nedavno proslavili jedan veliki blagdan bošnjačkog naroda koji živi u Republici Srbiji, odnosno 11. maj „Dan bošnjačke nacionalne zastave“.
Taj dan je bio svečarski, slavljenički i neradan za Bošnjake u Republici Srbiji, ali u školama i učenici i nastavnici i svo školsko osoblje moraće da nadoknade taj dan u obliku radne subote.
Upravo se nalazimo u mubarek Bajramu i imali smo pravo da prvi dan Bajrama ne rade pripadnici bošnjačkog naroda, pa i školske ustanove. Ali i taj neradni dan sve obrazovne ustanove moraju odraditi u jednoj od subota kao radni dan.
U susjednoj Republici Crnoj Gori sva tri dana Bajrama su neradni dani za Bošnjake.
Ista je sudbina svih bošnjačkih nacionalnih i vjerskih praznika. Dozvoli se školama po jedan dan da ne rade, ali moraju taj dan odraditi u vidu radnih subota.
Šta je sa vjerskim i nacionalnim praznicima većinskog naroda. Uzmimo za primjer nedavne uskršnje praznike. Cijeli Uskrs, dakle više dana u školama su neradni dani, i te dane Ministarstvo prosvete tretira ka proljećni mini raspust kada škole najmanje po nedelju dana ne rade. Naravno o njihovom odrađuvanju u obliku radnih subota nema ni pomena. Slično je i sa drugim pravoslavnim vjerskim praznicima, a nacionalni praznici većinskog naroda su naravno dobili karakter državnih praznika.
Zašto Bošnjaci i bošnjačka djeca moraju svaki neradni dan povodom svojih vjerskih i nacionalnih praznika da odrađuju radnim subotama, a srpska djeca ne moraju?
Je su li naši vjerski i nacionalni praznici manje vrijedni od praznika većinskog naroda?
Zašto se dva različita aršina upotrebljavaju za jednu te istu situaciju?
Bošnjačko nacionalno vijeće će morati hitno ovih dana da uspostavi kontakt sa Ministarstvom prosvjete Republike Srbije i da da svoj prijedlog školskog kalendara za narednu školsku godinu za sredine u kojima žive pripadnici bošnjačkog naroda.
Tim prijedlogom ne bi bio ugrožen broj radnih dana u školama, ali bi bili predviđeni kao neradni dani svi bošnjački nacionalni i vjerski praznici, koji se ne bi odrađivali radnim subotama u školama. Taj prijedlog mora pod hitno stići Ministarstvu prosvjete Republike Srbije, najkasnije do kraja maja jer se već u junu razmatra i usvaja školski kalendar za osnovne i srednje škole u Republici Srbiji za narednu školsku godinu.
Doduše oko vjerskih praznika situacija je kompleksnija, u vezu određivanja tačnog datuma Ramazana i Bajrama, ali tu moraju veću ažurnost pokazati Islamske zajednice.
To ne mogu da podnesu pomenutom ministarstvu niti škole, niti političke partije, niti općine, već Bošnjačko nacionalno vijeće.
A konačnu odluku donosi Ministarstvo prosvjete Republike Srbije.
Ujedno javno pokrećem inicijativu da se kao i u Republici Crnoj Gori, tako i u Republici Srbiji donose uredba kojom će sva tri dana Bajrama za pripadnike muslimanske konfesije biti neradni dani.
Neko će možda reći pa to je mnogo.
Pa kako nije mnogo u Republici Crnoj Gori?
Pa kako za vrijeme uskršnjih praznika škole ne rade najmanje po nedelju dana i više?
Ovaj problem koji dobija iritirajuće razmjere po manjinske narode, a naročito Bošnjake, mora biti konačno riješen na pravičan način.
Esad Rahić, potpredsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća
