Gotovo dvije decenije nakon svirepog ubistva Anele Hodžić u bihorskom selu Trpezi kod Petnjice, ime Isada Muhovića i dalje se nalazi na međunarodnoj potjernici, ali uprkos godinama potrage – ubica kao da je nestao bez traga.
Slučaj koji je potresao Sandžak, Bihor i cijelu Crnu Goru i danas izaziva jezu među stanovnicima ovog kraja. Posebnu tugu izaziva činjenica da je Anela bila supruga E. B. iz Novog Pazara, sa kojim je dobila dva sina, a upravo pred njima, tada dječacima od svega tri i pet godina, brutalno je ubijena. E.B. je kasnije preuzeo brigu o svoja dva sina, koji očekuju pravdu zbog svirepog ubistva.
Mještani i danas prepričavaju kobnu noć kada je, prema svjedočenjima, Muhović samo pola sata prije zločina mirno razgovarao sa ljudima ispred džamije, da bi potom otišao do kuće Hodžića i počinio monstruozni zločin. Na društvenim mrežama ponovo su se pojavila svjedočenja ljudi koji tvrde da se i danas jasno sjećaju te noći.
„Te noći kad je ubio nesretnu ženu oko 9 godina sam imao i sreli smo ga pola sata prije zločina jer Ramazan je bio ispred džamije, pitao se sa svima, a poslije je nju ubio kilometar odatle u njenoj kući“, napisao je Mirza Škrijelj.
Drugi komentari podsjećaju da je tadašnja potraga bila haotična i spora, te da je ubica imao dovoljno vremena da pobjegne.
„Bilo je policije u Petnjici, ali tadašnje vlasti DPS nije zanimalo ubistvo. Za njih je to bilo kao kad skrckaš orah“, naveo je Isad Muratović.
Pojedini mještani uvjereni su da se Muhović godinama skrivao van Crne Gore.
„Na Kosovo se krije tamo gde Crnogorci ne mogu doći do pravih kriminalaca“, napisao je jedan korisnik društvenih mreža.
Prema ranijim policijskim informacijama, Isad Muhović je te kobne noći upao u kuću Hodžića u Trpezima i hicem iz revolvera usmrtio Anelu Hodžić-Bučan pred njenim maloljetnim sinovima i majkom. Mještani su tada govorili da je Muhović bio opsjednut Anelom, ali da ga je ona uporno odbijala. Kobne večeri nije željela da izađe iz kuće kada je dozivao, nakon čega je nasilno upao unutra i bez upozorenja pucao joj u glavu.
Iako teško ranjena, Anela je davala znakove života tokom transporta prema Beranama, ali ljekari nijesu uspjeli da je spasu. Nakon zločina Muhović je uspio da pobjegne, a prema tadašnjim informacijama neko vrijeme se skrivao u selu Police, gdje je kasnije pronađen revolver iz kojeg je pucano. Policija je potom stezala obruč prema planini Cmiljevici i granici sa Kosovom, ali bez uspjeha.
Iz policije je potvrđeno da je međunarodna crvena potjernica za Muhovićem i dalje aktivna.
Prema nezvaničnim procjenama istražilaca, vjeruje se da je tokom godina promijenio identitet i pribavio lažna dokumenta. Pominjale su se različite lokacije – Kosovo, Albanija, Srbija, Sjeverna Makedonija, pa čak i zapadna Evropa, posebno Švajcarska, gdje je ranije boravio.
Tadašnji švajcarski mediji pisali su da je Muhović u toj zemlji primao invalidninu, dok su pojedini izvori tvrdili da je bio povezan i sa sumnjivim poslovima.
Porodica zavijena u crno Sudbina porodice Hodžić dodatno je potresla javnost. Anelin otac Hamdija Hodžić prethodno je poginuo u saobraćajnoj nesreći u Njemačkoj, a ubrzo nakon toga ugašen je i život njegove jedine kćerke.
Nakon ubistva, Anelina majka sa unucima vratila se u Njemačku, gdje su dječaci nastavili život daleko od mjesta na kojem su kao mali gledali monstruozan zločin nad svojom majkom. Danas, skoro dvadeset godina kasnije, u Bihoru i dalje odzvanja isto pitanje – kako je moguće da čovjek za kojim se traga gotovo dvije decenije nikada nije pronađen? Za mnoge mještane Trpeza, Petnjice i Novog Pazara, slučaj Isada Muhovića ostao je simbol zločina bez kazne i rana koja nikada nije zarasla.