Profesor Keith L. Moore, poznat kao vodeći svjetski stručnjak iz oblasti anatomije i embriologije, te autor eminentnog djela “Razvoj čovjeka” koje je prevedeno na osam jezika, ponovo je privukao pažnju akademske javnosti svojim izjavama o Kur'anu. Na sedmom medicinskom kongresu u Damamu, Saudijska Arabija, Moore je izjavio kako su kur'anski stihovi o ljudskom razvoju “objavljeni Muhammedu od strane Boga”, naglašavajući da je Kur'an, zbog svoje preciznosti u opisivanju embrioloških faza koje su naučno otkrivene tek stoljećima kasnije, autentična Božija riječ.
Profesor Moore, koji je radio kao generalni direktor odjela anatomije i bio pomoćni dekan na medicinskom fakultetu Univerziteta u Torontu, predložio je upotrebu termina iz Kur'ana i Sunneta za klasificiranje faza razvoja ljudskog zametka zbog njihove jednostavnosti i univerzalnosti. Njegove tvrdnje su izazvale široko odjekivanje u naučnim i vjerskim krugovima, te potakle daljnja istraživanja.
Za vrijeme sedmog medicinskog kongresa održanog 1981. godine u Damamu u Saudijskoj Arabiji, profesor Moore je rekao:
”Bilo mi je veliko zadovoljstvo što sam pomogao u objašnjenju kur’anskih ajeta o razvoju čovjeka. Jasno mi je da su ti ajeti objavljeni Muhammedu od strane Boga, jer su približno sve ove informacije otkrivene stoljećima nakon vremena Muhammeda, što dokazuje da je on uistinu bio Božiji Poslanik.”
Na to su ga upitali:
”Da li to znači da vjerujete da je Kur’an Božija riječ?” Pa je odgovorio: ”Ne vidim nikakve poteškoće da to prihvatim.”
Za vrijeme jednog od kongresa, profesor Moore je izjavio:
”S obzirom na komplikovanost u fazama razvoja ljudskog zametka, zbog stalnih promjena u razvoju, predloženo je da se za novi način klasificiranja koriste termini iz Kur’ana i Sunneta (ono što je Muhammed, alehis-selam, govorio, radio ili odobrio). Predloženi sistem je jednostavan, univerzalan i poklapa se sa sadašnjim stavovima embriologije. Mnogobrojna izučavanja Kur’ana i Sunneta o ljudskoj klasifikaciji, u posljednje četiri godine, otkrila su da je iznenađujuća još od kada je registrovana, u sedmom stoljeću nove ere.
Iako je Aristotel, osnivač embriologije, u svojim izučavanjima kokošijeg jajeta u četvrtom stoljeću prije nove ere, otkrio da se pile razvija u fazama, s tim da nije dao nikakvo objašnjenje o tim fazama. Koliko saznajemo iz historije embriologije, malo toga je bilo poznato o fazama razvoja ljudskog zametka i klasifikacije do dvadesetog stoljeća. Dakle, Kur’anski opis razvoja ljudskog zametka ne može biti baziran na naučnim činjenicama iz sedmog stoljeća. Jedini razuman zaključak je: ”Ti opisi su objavljeni Muhammedu od Boga. On nije mogao da zna takvo nešto jer je bio nepismen i naučno neistreniran.”
U Kur’anu Allah govori o fazama razvoja ljudskog embriona:
”Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugruškom (alaqa) učinili, zatim od ugruška (alaqa) grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje oživljujemo, pa neka je uzvišen Allah, najljepši stvoritelj!” (El-Mu’minun; 12-14.)
Riječ alaqa (ugrušak) na arapskom jeziku ima tri značenja:
1. pijavica, 2. nešto obješeno i 3. komad mesa (grudica usirene krvi)
U poređenju pijavice sa embriom, u stanju ugruška, nalazimo veliku sličnost. Naime, embrio u ovoj fazi se hrani majčinom krvlju kao što se i pijavica hrani krvlju drugih.
Leeuwenhoek i Hamm su prvi naučnici koji su posmatrali ljudski spermatozoid mikroskopom, 1677. godine (više od 1000 godina nakon Muhammeda a.s). Oni su, greškom, smatrali da spermatozoid sadrži minijaturni oblik čovjeka koji se razvija nakon što se stavi u ženski spolni organ.
Spermatozoid, koji u jajetu nađe svoju drugu polovinu, kroz Fallopijevu tubu ili jajovod napreduje prema maternici. Prilikom ovog putovanja embrij se ne lijepi za jajovod. Embrij se kreće prema maternici, a kada stigne u maternicu zakači se na dobro prokrvljenom zidu, gdje su, dakle, gusti krvni sudovi. Napokon započinje faza ”’alaqa” ili ”zakvačka” o kojoj govori Kur’an.
Kako to da se ova gomila nerazumnih, nemoćnih ćelija zaputi prema maternici, kao najpodesnijem, čak i jedinom podesnom mjestu za nju? Kako to da se embrij, poput pijavice, lijepi za maternicu i da tu uzima hranu potrebnu za rast? (Pijavica je jedno od sporednih značenja riječi ‘alaq!) Sve su to dokazi da je, stvarajući nas, Uzvišeni Allah, detaljnim proračunima krairao svaku fazu. Svi oni koji ovaj savršen plan ne doživljavaju kao Allahovo djelo, koji sva ta dešavanja obrazlažu slučajnostima i superiornim umijećima emrija, jednostavno su smiješni.
Izvor: „Zašto islam“ od Mirsada Crnalića
