Aćif Hadžiahmetović (1887-1945) i njegova politička aktivnost su predmet razmatranja domaće historiografije od završetka Drugog svjetskog rata, do današnjeg dana. Za jedne je saradnik okupatora, za druge narodni heroj. Kontraverzna tumačenja njegovog života i djela nikada neće prestati, ali i veliko interesovanje za ovu značajnu historijsku ličnost nikada neće nestati.
Ipak, uprkos svim kontraverzama vezanim za ovog vrlo zanimljivog i uspješnog poslovnog čovjeka i političara, rezultati koji stoje iza njegove bogate biografije ga najozbiljnije kandidiraju za najuspješnijeg i najdosljednijeg sandžačkog i bošnjačkog političara svih vremena. Ovdje govorim o političarima, a ne o revolucionarima.
– Aćif Hadžiahmetović je bio neosporno najveći politički autoritet u periodu od 1920. do 1945. godine u Sandžaku
– U periodu od 1920. do 1925. godine bio je drugi čovjek po utjecaju u partiji “Džemijet” koja je okupljala sve muslimane Sandžaka, Kosova i Makedonije. Lideri ove partije su bili Bošnjaci rodom iz sela Mojstira Nedžib-beg i Ferhad-beg Pepić Draga
– Iako punih 20 godina nije imao iza sebe nikakvu partiju, ostao je i u tom periodu lider sandžačkih Bošnjaka. Danas, bilo koji političar u Sandžaku i šire, kada bi ostao bez podrške svoje partije, politički bi se ugasio za heftu dana
– On je jedini sandžački političar koji je osjetio strahote zatvorske ćelije i režimskog pravosuđa
– On se nikada nije nudio Beogradu, već su beogradski režimi dolazili njemu na noge u Novi Pazar i tražili njegovu političku pomoć i podršku, jer bez njegovog političkog blagoslova niko nije mogao dobiti, naročito u Novom Pazaru I Tutinu nijedan glas bošnjačkog naroda
– Država ga je za skoro svo vrijeme njegovog političkog djelovanja tretirala kao opozicionog političara, ali ujedno i kao političara “nužno zlo” bez kojeg politička pozicija ne može ništa da ostvari u sandžačkim gradovima u kojima je on imao neprikosnoven politički utjecaj
– Biran je za poslanika u Skupštini Kraljevine Jugoslavije i pri tom jedina logistička politička podrška mu je bila njegov lični autoritet i ugled u narodu
– Tri atentata su pokušana na njega u međuratnom periodu, što govori koliko je smetao svim vladajućim režimima i koliko je bio samosvojan i autohton u svom političkom djelovanju
– Kada je Novi Pazar napadnut od strane jakih četničkih jedinica, on nije razmišljao o tome kako da skloni sebe i svoju porodicu, već kako da odbrani svoj rodni grad i svoj narod
– Iako je znao šta će se desiti ukoliko padne komunistima u ruke, on nije bio čovjek sa “nogama bržim od vjetra”, nije bježao, već se dostojanstveno suočio sa neprijateljem i sa svojom sudbinom
– On je političar protiv kojega je već čitavo stoljeće nastrojena i državna politika i državna historiografija, a njegov politički učinak i djelo uprkos tome ne gubi na veličini i značaju
Esad Rahić
