Majka Saliha Vilajetovića, poznatijeg kao Hadži Lojo, čuvenog bošnjačkog junaka, koji se proslavio u borbama protiv austrougarske vojske 1878. godine, zvala se Hanka i rodom je iz Novog Pazara, dok je otac Abdulah bio Sarajlija.
Zbog svojega rasta, preko 210 cm, svoje težine, preko 120 kg, svoje snage i hrabrosti, bio je omiljen u narodu i Sarajevskoj čaršiji, pa je tako i dobio nadimak Lojo.
Kada je obavio Hadž, Lojo je iz Istanbula krenuo pješke, najpre do Novog Pazara, gdje je nakon dužeg putovanja odsjeo kod majčine familije, pa potom nastavio putovanje do Sarajeva i to sa tovarom darova, teških 90 oka.
Hadži Lojo i danas živi u sjećanju Bošnjaka ne samo u Sarajevu nego i širom Bosne. Njega se smatralo jednim od glavnih ličnosti otpora protiv austougarskog okupatora. Rođen je u Sarajevu u Bardakčije-mahali, 1834.g. pod imenom Salih Vilajetović. Gorostastasnog rasta, odavao je neobično snažnog čovjeka.
Za vrijeme okupacije Bosne 1878.g. nije bilo borbi oko same Rogatice. Okupacione čete ušle su u Rogaticu bez otpora 22.9. 1878.g., nakon što su uz velike gubitke porazile ustanike kod Šenkovića i Bandina Odžaka. Tih dana se nalazio Hadži Lojo na granici rogatičkog kotara u selu Živojevićima (Po nekim izvorima selo Miošići kod Prače). Okupatorska vlast je izdala potjernicu za Hadži Lojom i nagradu od 500 forinti onom ko dojavi informaciju o njegovom skloništu. Drugog oktobra pao je izdajom u ruke Austrijanaca i donesen u Rogaticu, gdje je ostao tri dana. Trećeg oktobra znala je cijela bivša monarhija za ovaj događaj, a Rogatica se ovom prilikom spominjala kao nikad prije.
O hvatanju Hadži Loje Illustrirte Zeitung 26.10.1878. piše:
“Strašni vođa bosanskih pobunjenika, Hadži Lojo, konačno je pao u austrijske ruke, a nalazi se trenutno u vojnoj bolnici u Sarajevu. Naš dopisnik R.Guttner pise: “Hadži Loju je uhvatio 2.septembra poručnik M.Stipedić koji se vrlo energično prihvatio ovog zadatka. Uhvaćen je na jednom usamljenom mjestu na skoro nepristupačnom planinskom terenu, u tri sata noću. Grdno je psovao dok su ga nosili na nosilima, pošto je bio ranjen u nogu u Rogaticu, gdje je bio smješten štab 1.divizije. Bio je uzbudljiv trenutak kad su dvije čete pod komandom Stipedića, svjesne važnosti svoje uspješne akcije, prelazle most. Na čelu jedna četa, zatim Hadži Lojo, u živopisnom, ležernom položaju, pola sjedeći, sa smješkom na usnama, stisnutim od boli-moćni vođa bosanskih muslimana, okružen stražom sa stršećim bajonetima. Orijentalna mirnoća je na trenutak napustila zarobljenika. Njegovi istovjernici su se do zemlje klanjali sa strahom na licu videći svog vođu u rukama neprijatelja.U štabu su služili Hadži Loju kahvom, koji je vrlo brzo popio osam šoljica, a zatim su ga odveli u bolnicu u Rogatici, gdje ga je bandažirao štapski ljekar. U tom vrlo mučnom trenutku napravio sam mu portret. Tražio je da ga vidi, bio je zadovoljan i stavio svoj potpis: El Hadži Lojo Hafis (to jest:Lojo, koji je bio na hadžiluku u Meki, a koji zna Kur'an napamet).Hadži Lojo ima, po svom vlastitom iskazu, 44 godine, ali izgleda mnogo starije, zbog teškoća koje je proživio i zbog boli od rane na nozi. 4.septembra su ga prevezli, pod strogom stražom u vojnu bolnicu u Sarajevo.”
Kada su ga napokon dovezli u Sarajevo, smjestiše ga u bolnicu gdje su mu odrezali nogu. Unatoč tome, on je nakon nekoliko dana pobjegao i skoro godinu dana se sakrivao u jednom selu kod Sarajeva dok ga nije izdala jedna žena. Osuđen je na pet godina zatvora u Češkoj. Nakon zatvora mu je rečeno da se ne smije vratiti u Bosnu, pa je tako izabrao Meku za svoju zadnju destinaciju. Tamo su ga dočekali kao velikog junaka, ali njegovo je srce žudilo za Bosnom. Hadži Lojo je preselio na Ahiret u Meki u mahali “Džebeli-kubelis”., gdje je i umro 1887.g.
