Danas je u Beogradu u Klinickom centru preselio na ahiret legendarni veteran – akcijaš i veliki humanitarni radnik Mujo Crnišanin, jedna od urbanih legendi pazarske čaršije.
İza sebe je ostavio neutješnu suprugu Nenu, sinove Dena i Dinu i svoje ćerke Berinu i Merjemu.
Bio je učesnik mnogih omladinskih radnih akcija širom ex-Jugoslavije. Posebno treba napomenuti da je na svim ovim ORA bio je pod istom zastavom proslavljenih pazarskih omladinskih radnih brigada: “HIVZO ZEJNELAGIĆ” i “RAMIZ KOCA” i na kraju svoje akcijaške karijere učestvovao je u brigadi “VETERANA” na ORA”Ribariće – Novi Pazar 2020. i 2021.”
Mustafa-Mujo je bio voljen i kao prijatelj i čovjek, legenda pazarske kaldrme, a o tome svjedoče i mnogobrojne objave na društvenim mrežama gdje se opraštaju od rahmetli Muja…
Dragi naš Brate Mujo, teško je reći da te više nema, sjećanje na tebe nikad ne može da izblijedi. Na početku i na kraju, na zemlji u dzenetu- raju, ostaje u našim srcima tuga, sjećanje i uspomene koje nas vežu za tebe. Bol nije u riječima nego u srcu gdje ćeš ostati zauvijek, voljen i nikad zaboravljen. Smrt je prekinula tvoju plemenitu dušu i zauvijek te odvojila od nas. Ali ti si druže bio, i bićeš zauvjek jedan poseban insan koji je zaista od srca volio i živio za ovo parče pazarske kaldrme.
Ostavio si najdublji akcijaški pečat u našoj bivšoj Jugi, i našem šeher Pazaru. Kroz svoju ljudsku ljepotu, plemenitost kojom si zračio za svog bogatog života, zauvijek ćeš ostati u srcima onih koji te iskreno vole. Ima te u našim pogledima i kada bi se neko samo malo više u naše oči zagledao, pronašao bi tebe, prijatelju, druže naš. Uvijek ćeš biti u našim plemenitim i humanim akcijaškim srcima.
Voljeni nikad ne umiru, postoje sve dok žive i oni koji ih se sjećaju. Kada nam odlazi neko drag, ne boli samo njegova smrt, već i život koji je mogao još da traje. Boli svako sjećanje na tebe, bole fotografije sa tobom, bole akcijaška radilista kojima smo prolazili, bole riječi koje smo rekli, boli sve što nas podsjeća na tebe, posebno nas podsjećaju sve akcijaške pjesme, svi pozdravi koje smo pjevali i uzvikavali na gradilistima širom ex-Jugoslavije.
Bole me i zadnji bolesnički dani koje smo proveli zajedno gdje si ti otišao put Beograda kako mi reče: “Da riješim ovo sa srcem, pa da se ponovo okupimo svi akcijaši kako smo radili u posljednje vrijeme”
Otisao si put Beograda nasmijan, a nisam znao da će nam to biti posljednji zagrljaj a ja put svojeg doma.
Nažalost, opet ćeš nas okupiti, ali ovaj put na put bez povratka da se pridružis našem Hiviju i ostalim akcijašima…
I na kraju, voljeni naš Mujo, vole te tvoji akcijaši i svi humani ljudi sa kojima si proveo najljepše dane za života svoga.
Neka ti je vječni rahmet dobri druže naš!
Senko Župljanin, Novi Pazar -Decembar 2021.
