Vladimir Potanin je, prema Forbesu, najbogatiji čovjek u svojoj zemlji, s bogatstvom procijenjenim na 245 milijardi dolara. Usred ofanzive protiv ruskih oligarha od strane SAD-a i Evropske unije, ovaj umješni poslovni čovjek zna kako izbjeći međunarodne sankcije. Zapravo, on je jedan od rijetkih milijardera manje-više bliskih Putinu koji je izbjegao kaznu Zapada.
Zaljubljenik u jahte, Potanin je ključna osoba u globalnoj industriji minerala, od njega može zavisiti rast cijena u sektoru koji kontrolira. On je predsjednik Uprave MMC Norilsk Nickel PJSC, koja čini oko 40% svjetske proizvodnje paladija i 10% rafiniranog nikla, ali je i proizvođač platine, kobalta, rodija, srebra, zlata, iridija, rutenija, selena…
Između 1996. i 1997. godine bio je prvi potpredsjednik za energetiku iekonomiju u vladi Borisa Jeljcina. Tada je počeo gomilati svoje bogatstvo. Smatraju ga jednim od mozgova programa privatizacije ruskog ekonomije nakon kolapsa sovjetskog sistema sredinom 1990-ih, kada su se počela pojavljivati moćna poslovna carstva pod kontrolom oligarha.
Blizak je Putinu i u nekoliko su navrata viđeni javno.
Prema Forbesu, razlozi koji objašnjavaju zašto Potanin nije sankcioniran su politički, ekonomski i geostrateški. Prema riječima Richarda Nephewa, američkog zvaničnika koji je osmislio politiku sankcija Iranu u State Departmentu u vrijeme vladavine Baracka Obame, “ruski oligarsi možda jesu nasilnici, ali nisu nasilnici bez sredstava.”
Njihova moć plaši i zabrinjava mnoge političare, svjesne da njihovo sankcioniranje može uzrokovati ozbiljne probleme nacionalnim ekonomijama. “Oligarsi su ljudi koji imaju važne ekonomske veze o kojima morate razmišljati. To ne znači da nisu sankcionirani, ali znači da morate razmisliti o tome i biti malo oprezniji.”
Potanin nije jedini ruski tajkun koji je ostao nekažnjen zbog rata u Ukrajini. Vagit Alekperov, osnivač privatne ruske naftne i plinske kompanije Lukoil, koja proizvodi 2% svjetske sirove nafte, takođe nije bio sankcioniran od strane EU i Ujedinjenog Kraljevstva, što je odluka koju se objašnjava njegovom ulogom protivteže moćnoj državnoj kompaniji Rosneft, kojom upravlja Igor Sečin, puno bliži Putinu i sankcioniran od strane Zapada prije nekoliko dana.
Iako Potaninovo ekonomsko i finansijsko carstvo nije taknuto, tajkun je izrazio zabrinutost zbog ruskog ekonomskog i političkog stanja ako se rat protiv Ukrajine ne zaustavi. On je jedan od rijetkih koji se usuđuju uzvratiti Putinu. Prije nekoliko dana poslao je poruku predsjedniku: “Zaplijeniti imovinu firmi koje su pobjegle iz Rusije nakon invazije na Ukrajinu uništilo bi povjerenje investitora desetljećima i vratilo Rusiju u strašne dane boljševičke revolucije 1917. godine. ″.
On želi zadržati određeni pragmatizam u ekonomskom ratu koji je pokrenut protiv Moskve. “Ne trebamo pokušavati zalupiti vratima, već nastojati očuvati rusku ekonomsku poziciju na onim tržištima koja toliko vremena obrađujemo”, objasnio je prije nekoliko dana u poruci na društvenkij mreži Telegram. Potanjin je rekao da bi zapljena imovine kompanija koje su napustile Rusiju “vratila 100 godina unatrag u 1917., a posljedice – globalni nedostatak povjerenja ulagača u Rusiju – osjećale bi se desetljećima”.
Konglomerat kojim predsjeda Potanin, otac troje djece iz braka s Natalijom, od koje se razveo 2014. godine, nije samo veliki svjetski proizvođač minerala. Takođe ima udjele u ruskoj farmaceutskoj kompaniji Petrovax Pharm, u skijalištu Rosa Khutor (Soči), u medijskoj kompaniji ProfMedia, lancu kina Cinema Park i transportno-logističkoj firmi Interport.
Donedavno je Potanin također bio istaknuti mecena u upravnom odboru Muzeja Solomona R. Guggenheima u New Yorku, što je poziocija s koje je odlučio odstupiti prije nekoliko dana usred ukrajinske krize. On takođe predsjedava Upravnim odborom Državnog muzeja Ermitaž u Sankt Petersburgu, na toj je poziciji od 2003.
Izvor: Stav.ba
