Join our community of SUBSCRIBERS and be part of the conversation.
To subscribe, simply enter your email address on our website or click the subscribe button below. Don't worry, we respect your privacy and won't spam your inbox. Your information is safe with us.
Sandzački odbor za zaštitu ljudskih prava i sloboda, kao i Fond za humanitarno pravo izdali su saopštenje, koje prenosimo u cjelosti:
“Danas se navršava 27 godina od otmice i ubistva 17 građana Srbije bošnjačke nacionalnosti iz mesta Sjeverin kod Priboja, koje su izveli pripadnici snaga Vojske Republike Srpske (VRS) tokom sukoba u Bosni i Hercegovini (BiH). Fond za humanitarno pravo (FHP) i Sandžački odbor za zaštitu ljudskih prava i sloboda (Sandžački odbor) podsećaju da višegodišnja potraga porodica za posmrtnim ostacima žrtava još uvek nije okončana i da je neprihvatljivo da institucije Srbije i nakon 27 godina odbijaju da porodicama žrtava pruže obeštećenje, podršku i priznanje.
Pripadnici jedinice „Osvetnici”, koja je delovala u okviru VRS, presreli su 22. oktobra 1992. godine, kod mosta na Limu u mestu Mioče (BiH), autobus užičkog preduzeća „Raketa”, koji je saobraćao na redovnoj liniji Priboj–Rudo–Priboj. Nakon legitimisanja svih putnika, iz autobusa su izveli 16 građana bošnjačke nacionalnosti: Mehmeda Šeba, Zafera Hadžića, Meda Hodžića, Medredina Hodžića, Ramiza Begovića, Derviša Softića, Mithada Softića, Muja Alihodžića, Aliju Mandala, Seada Pecikozu, Mustafu Bajramovića, Hajrudina Sajtarevića, Esada Džihića, Idriza Gibovića, Ramahudina Ćatovića i Mevlidu Koldžić, te ih vojnim kamionom odvezli u pravcu Višegrada, gde su ih brutalno pretukli i potom ubili na obali Drine. Veče uoči ovog događaja, ispred porodične kuće u Sjeverinu otet je Sabahudin Ćatović, od kada mu se gubi svaki trag.
Okružni sud u Beogradu je 2005. godine pravosnažno osudio četvoricu pripadnika jedinice „Osvetnici” na višegodišnje kazne zatvora. Uprkos izjavama sa najvišeg vrha vlasti, stvarni napori da se posmrtni ostaci ovih nevino ubijenih građana pronađu su u potpunosti izostali. Pored ignorisanja prava porodica da znaju istinu o sudbini njihovih najbližih, država Srbija uporno odbija da im pruži obeštećenje za pretrpljenu bol i da im prizna status članova porodica civilnih žrtava rata, koji bi im doneo skromnu, ali za njih važnu simboličku i materijalnu podršku. Jedini pozitivan korak načinila je opština Priboj, koja je pomogla u izgradnji spomen-obeležja otkrivenog u oktobru 2015. godine, što predstavlja redak primer odgovornog odnosa institucija Srbije prema žrtvama koje dolaze iz manjinske etničke zajednice.
Porodice ubijenih Sjeverinaca bezuspešno su pokušale da dobiju obeštećenje za ubistvo svojih najbližih, tuživši Republiku Srbiju 2007. godine zbog njene podrške VRS, kao i zbog njene odgovornosti za nesprečavanje ovog zločina i obaveze da zaštiti građane pograničnog područja u vreme trajanja oružanog sukoba u susednoj BiH. Nakon više od šest godina suđenja, njihova tužba je odbijena s obrazloženjem da ne postoji veza države Srbije i zločina koji se dogodio. Evropski sud za ljudska prava je u februaru 2019. godine odbio da razmatra predstavku koju su mu članovi porodica uputili, s obrazloženjem da se zločin dogodio pre nego što je Srbija ratifikovala Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, čime su iscrpljene sve pravne instance kojima su porodice žrtava mogle da se obrate za ostvarenje svog prava na naknadu štete.
Pored nastojanja da za svoje stradanje dobiju adekvatno obeštećenje, porodice žrtava se suočavaju i sa dugogodišnjim odbijanjem institucija Srbije da se za civilne žrtve rata proglase članovi njihovih porodica. Razlog za odbijanje dodeljivanja statusa civilne žrtve rata nalazi se u diskriminatornim odredbama važećeg Zakona o pravima civilnih invalida rata. Naime, iako su žrtve otmice u Sjeverinu bile državljani Srbije, zločin se dogodio na teritoriji BiH i to od strane vojske koju Srbija ne smatra neprijateljskom, te se iz tih razloga te žrtve, u očima institucija Srbije, ne smatraju civilnim žrtvama rata. Iako je Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja izradilo Nacrt zakona koji je potpunije trebalo da uredi prava civilnih žrtava rata, u Nacrtu je zadržano diskriminatorno rešenje iz važećeg zakona. Ukoliko se usvoji postojeći Nacrt zakona, žrtve iz Sjeverina i dalje neće moći da steknu status civilnih žrtava rata.
Tokom prethodnih 27 godina pronađeni su posmrtni ostaci samo jedne žrtve, dok se ostali i dalje vode kao nestala lica.
Dugogodišnji bezuspešni napori porodica žrtava da ostvare svoje pravo na reparacije i status civilnih žrtava reflektuje težnju institucija da izbegnu priznavanje odgovornosti Srbije za otmice i ubistva stanovnika Sjeverina. Sa druge strane, neuspešna potraga za telima ubijenih svedoči o svesnom i namernom sprečavanju svakog pokušaja da se otkrije istina o njihovom stradanju. Tokom višegodišnje borbe za priznavanje prava žrtvama ratnih zločina, FHP i Sandžački odbor svedočili su kontinuiranom odnosu ignorisanja i diskriminacije sjeverinskih žrtava od strane institucija Srbije.
Iz tog razloga FHP i Sandžački odbor zahtevaju od institucija Srbije da napuste politiku izbegavanja odgovornosti za kršenja ljudskih prava tokom 1990-ih, te da žrtvama omoguće da saznaju istinu o sudbini njihovih najmilijih.”
Danas, 22. oktora se navršava 27 godina od otmice i ubistva 17 građana bošnjačke nacionalnosti, državljana nekadašnje Savezne Republike Jugoslavije (SRJ), iz mjesta Sjeverin kod Priboja. Njih su iz autobusa oktobra 1992. godine izveli i pobili pripadnici paravojne formacije “Osvetnici”, kojom je komandovao Milan Lukić za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, piše Radio Slobodna Evropa.
Za ovaj zločin Okružni sud u Beogradu osudio je na po 20 godina zatvora Milana Lukića i Olivera Krsmanovića, a Dragutina Dragićevića i Đorđa Ševića na petnaest godina zatvora. Lukić je kasnije u Haškom tribunalu osuđen na doživotnu kaznu zatvora za zločine u Višegradu, ali ne i za zločin u Sjeverinu.
Godišnjica zločina obilježava se ove godine po prvi put nakon što je Sud za ljudska prava u Strazburu odbio predstavku koja mu je bila upućena u ime porodica.
Na mjestu zločina
Porodice ubijenih, predstavnici Islamske zajednice u Srbiji, nevladinih organizacija i lokalne vlasti u Sjeverinu će položiti cvijeće na spomen-obilježje ubijenim mjrštanima, a po povratku, na mjestu otmice, kod kafane “Amfora” biće bačeno cvijeće u rijeku Lim.
Mještani iz Sjeverine krenuli su u Priboj na posao preko teritorije BiH, jer je to bio jedini put da se dođe u Priboj. Kod kafane Amfora u mjestu Mioče u BiH, pripadnici “Osvetnika” iz autobusa, koji je saobraćao na relaciji Priboj-Pljevlja, izveli su 16 građana bošnjačke nacionalnosti, 15 muškaraca i jednu ženu.
Svi su kamionom odvedeni u Višegrad u motel “Vilina vlas” gdje su ubijeni. Do sada su pronađeni samo posmrtni ostaci jedne žrtve, Medredina Hodžića.
U noći pred otmicu autobusa, otet je i Sabahudin Ćatović, kao 17 žrtva. On je sa ostalih 16 civila odveden u Višegrad. Njegovo ime je naknadno upisano na spomen obilježje u Sjeverinu.
Ni status civilne žrtve rata
Porodice ubijenih Sjeverinaca nisu uspijele da dobiju ni status civilnih žrtava rata kao ni da ostvare pravo za naknadu štete.
U ime porodica žrtava Fond za humanitarno pravo (FHP) je pred pravosudnim organima Srbije 2007. godine podnio tužbu za naknadu štete, koja je odbijena, uz obrazloženje da odgovornosti države Srbije u njihovom slučaju nema jer se otmica dogodila na teritoriji Bosne i Hercegovine. I Ustavni sud Srbije je prije tri godine odbio ustavnu žalbu članova porodica ubijenih žrtava.
Posljednja nada im je bila Evropski sud za ljudska prava u Strazburu, pa se FHP, nakon što su iscrpljena sva pravna sredstva pred pravosuđem u Srbiji, obratio ovom sudu smatrajući da porodice nisu imale pravičan postupak u Srbiji.
Fotografije mučenja ubijenih Bošnjaka iz Sjeverina
U februaru ove godine Evropski sud za ljudska prava odlučio je da je predstavka FHP u ime porodica žrtava iz Sjeverina neprihvatljiva, podsjeća Ivana Žanić, izvršna direktorka FHP:
“Evropski sud za ljudska prava odlučio je da je predstavka Fonda za humanitarno pravo u ime porodica žrtava iz Sjeverina neprihvatljiva jer su se otmica i ubistvo dogodili prije nego što je Evropska konvencija o ljudskim pravima postala obavezna za Srbiju. Evropski sud za ljudska prava donio je proceduralnu odluku i uopšte nije ulazio u sadržinu predstavke Fonda za humanitarno pravo.“
Carinici na Gradini su zabilježili nesvakidašnji pokušaj ilegalnog prelaska granice dvojice alžirskih državljana, koji su spriječeni da u našu zemlju neopaženo uđu iz Bugarske, skrivajući se na osovini između zadnjih točkova autobusa.
Ilegalni migranti su otkriveni tokom detaljne kontrole autobusa koji saobraća na relaciji Istanbul – Novi Pazar.
Dok je pregledao prtljag putnika, carinik je primketio muškarca koji je umjesto da uđe u prostoriju za pregled zajedno sa ostalim putnicima, šetao između policijske kontrolne kabine i autobusa.
Kada mu je prišao i upitao ga zašto nije ušao na kontrolu zajedno sa ostalim putnicima, shvatio je da ga čovjek ne razumije, pa je ponovio pitanje na engleskom jeziku. Kako nije dobio nikakav odgovor, zatražio je da vidi njegove putne isprave i dobio odgovor da ih putnik uopšte nema.
Posumnjavši da se radi o ilegalnom migrantu, carinik je zatražio asistenciju policije, nakon čega ih je otkriveni migrant odveo do autobusa i pokazao im gdje je sakriven još jedan njegov drug.
Drugi migrant je bio šćućuren na osovini između zadnjih točkova autobusa.
Kontroverzni novopazarski biznismen Halil Emrović, koji se dovodi u vezu sa krijimčarenjem narkotika iz Turske, napao je Rasima Ljajića, potpredsjednika i ministra u Vladi Srbije, u jednom kafiću u Novom Pazaru.
O tom incidentu koji je izazvao lokalni tajkun za koga je cijela srpska javnost čula nakon skandaloznih fotografija sa proslave rođendana tužioca Stanislava Dukića obaviještena je i policija, ekskluzivno saznaje “Alo!”.
Incident se, prema njihovim saznanjima, dogodio prošle nedjelje, a povod je zemljište za gradnju stadiona u Novom Pazaru koji lokalna samouprava želi da kandiduje u okviru projekta gradnje reprezentativnih sportskih objekata u regionalnim centrima u Srbiji. To zemljište bilo je u vlasništvu Vojske Srbije, koja ga je ustupila policiji, a nalazi se u blizini Emrovićevog hotela.
Emrovićev hotel je u blizini vojne zemlje
Prema riječima dobro obaviještenih izvora „Alo!“ iz Novog Pazara, tajkun je bacio oko na tu parcelu koja ima oko 57 hektara i na sve načine želi da je prisvoji, jer je Novi Pazar poznat po tome da kuburi sa nedostatkom građevinskog zemljišta.
Kada je čuo da opština namjerava da otkupi plac kako bi se na njemu gradio novi gradski stadion, Emrović se jako razbesnio, pa je, prema saznanjima “Alo!” portala, na sve načine pokušao da to osujeti.
Pošto mu to nije uspijelo, prošle srijede pokušao je i lično da se obračuna sa Ljajićem koga je targetirao kao ministra iz Novog Pazara i lidera SDP-a koji drži lokalnu vlast.
Prema izvorima bliskim istrazi, Emrović je duže vrijeme pokušavao da dođe u kontakt sa Ljajićem kako bi mu zaprijetio da odustane od tog zemljišta, a kada je saznao da ministar sjedi u jednom lokalu u Novom Pazaru, pojavio se tamo u pratnji jednog svog batinaša.
Emrović i njegov čovjek pokušali su grubim i neprimjerenim riječima da „ubijede“ ministra da odustane od gradnje stadiona na zemljištu koje oni već vide kao svoje. Pošto ni Ljajić nije bio voljan da tako lako odustane od projekta i potčini se zahtjevima lokalnog tajkuna, došlo je do svađe nakon čega je o cijelom slučaju obaviještena Policijska uprava u Novom Pazaru.
Ljajić: Nećemo odustati
Ministar Ljajić nije juče bio raspoložen da detaljnije govori o ovom slučaju, ali nije ni negirao saznanja “Alo!” portala.
– Tačno je da se incident dogodio, ali ne bih mu pridavao veći značaj. Istrajaćemo u namjeri da Novi Pazar dobije stadion kakav zaslužuje – kratko je rekao Ljajić.
Osim toga što se dovodi u vezu sa nelegalnim poslovima, Emrović je u Novom Pazaru poznat i kao vrlo bogat čovjek. Prošle godine je u tom gradu otvorio ekskluzivni hotel, a događaju su prisustvovale najveće zvijezde srpske estrade.
Još jedan zanimljiv muzički događaj biće priređen večeras u Kulturnom centru Novi Pazar. Naime, u goste dolazi jedan od najboljih balkanskih ženskih vokala, Jelena Tomašević, koja će izvjesti svoj bogati muzički opus.
Nihat Biševac rođen je 1964. godine u Novom Pazaru. Završio je Ekonomski fakultet u Prištini. U toku svoje karijere obavljao je više odgovornih funkcija (profesor u Ekonomskoj trgovinskoj školi, direktor Sportskog saveza Novog Pazara i direktor Nacionalne službe za zapošljavanje). Veoma značajan doprinos u društvu Nihat Biševac dao je u oblasti sporta. Titulu za sportistu Novog Pazara dobio je 1989. godine. Nakon okončanja aktivne karijere u sportu, Nihat Biševac je svojim aktivnostima i zalaganjem za afirmaciju sporta kod mladih doprineo popularizaciji pozitivnih vrijednosti u društvu, a zaslužan je za izgradnju mreže mini sportskih terena širom Novog Pazara. Dugogodišnji je član Sandžačke demokratske partije, a na mjesto gradonačelnika Novog Pazara dolazi 2016. godine. Za Stav govori o protekle tri godine mandata, komentariše nedavnu posjetu turskog predsjednika Srbiji, govori o međubošnjačkim odnosima u Sandžaku i najavljuje još bolju saradnju s Bosnom i Hercegovinom.
Razgovarao: Almir MEHONIĆ
STAV: Sve ove godine nikako da se stabilizuje politička klima u Sandžaku, a naročito u Novom Pazaru kao političkom i kulturnom centru Sandžaka. Šta su, zapravo, uzroci političke nestabilnosti?
BIŠEVAC: Ne bih se složio da postoji politička nestabilnost, naprotiv. Generalno gledano, naš najveći uspjeh jeste upravo to što je u Novom Pazaru došlo do značajnog relaksiranja političkih odnosa i stvaranja jedne, usudio bih se reći, pozitivne političke klime. Široka koalicija koju je kreirala Sandžačka demokratska partija nam omogućava da problema bude znatno manje i neprekidno se trudimo da stvorimo još bolji politički ambijent. Vi znate da smo do prije samo nekoliko godina bili stalno na naslovnim stranama medija u regiji, uglavnom zbog međubošnjačkih sukoba koji su prijetili da potpuno razore našu zajednicu. Danas, hvala Allahu, praktično da ne postoje oni koji ne govore jedni s drugima zato što su u različitim političkim strankama. Da me pogrešno ne shvatite, i dalje se mnogi ne slažu, ali bar razgovaraju međusobno. Braća i porodice se mire, a ogromna većina ljudi prestala je da izbjegava džamije u kojima je imam “iz one druge zajednice”. To je svakako najveći uspjeh naše politike. Istina je da se s vremena na vrijeme pojave neke nerealne političke ambicije i ideje, ali one realno nemaju nekog jačeg odjeka u sandžačkoj javnosti. Zaista sam uvjeren da je naš narod postao znatno zreliji i očekujem da će se ne samo u Novom Pazaru nego i u cijelom Sandžaku održati ta jedna tolerantna i demokratska atmosfera dijaloga, uprkos našim različitim mišljenjima.
STAV: Bili ste s predsjednikom Erdoğanom prilikom njegove posjete Srbiji. O čemu ste razgovarali?
BIŠEVAC: Riječi je bilo, prije svega, o započetim projektima, o onim novim, naročito infrastrukturnim. Razgovarali smo i o otvaranju konzulata Republike Turske u Novom Pazaru, što predstavlja značajan historijski moment za cio Sandžak.
STAV: Kako Turska može uticati na regionalnu stabilnost Balkana?
BIŠEVAC: Kao jedna od najuticajnijih država u ovom dijelu svijeta, Republika Turska svakako može značajno doprinijeti rješavanju političkih problema koji evidentno postoje među nekim balkanskim državama ili unutar njih. Njen ekonomski uticaj i spremnost na saradnju sve su veći, a povezivanje na takvim osnovama najbolji je garant očuvanja stabilnosti u cijeloj regiji. Kroz sporazume o slobodnoj trgovini i zaštiti investicija koje su potpisali gospoda Rasim Ljajić i Nihat Zajbekči, prije nekoliko godina uspostavljena je čvrsta osnova za ekonomsku saradnju Srbije i Turske, a danas kao rezultat toga mi imamo situaciju da politički odnosi dvije države odavno nisu bili na ovako visokom nivou. Vođenje takve politike sigurno je pravi put i ima nemjerljiv značaj za poboljšanje političke situacije u regiji. Smatram da je iskazana spremnost Republike Turske da kroz dalje ulaganje u infrastrukturu pomaže u povezivanju Bosne i Srbije od nemjerljivog značaja ne samo za Bošnjake i Srbe nego i za Balkan u cjelini.
STAV: Jedna politička grupacija skoro svaki put prilikom posjete predsjednika Erdoğana Srbiji i Sandžaku stvara neprimjeren ambijent. I sada se to moglo primjetiti na društvenim mrežama. Zameraju Turskoj za mala ulaganja u Sandžak. Šta je zapravo istina u vezi s tim? I zbog čega uvijek ta negativna kampanja?
BIŠEVAC: To su prije svega vrlo zlonamerni komentari. Zaista mi nekad nije jasan krajnji cilj stvaranja takve atmosfere. Takav rječnik i manipulisanje istinom upravo su ono protiv čega se borimo svih ovih godina. Danas vam je najlakše sjesti za kompjuter i svoje frustracije iskazivati kroz objave na socijalnim mrežama, ali mnogo teže od toga jeste nešto stvarno i uraditi za ovaj narod. Nas s Turskom trajno vežu neraskidive veze i na nju gledamo kao na svog starijeg brata od kojeg prije svega treba učiti. Mnogo je toga što nas povezuje, a prije svega su to naša vjera i naši ljudi koji tamo žive. Zahvalni smo predsjedniku Erdoğanu za projekte koje je Republika Turska realizovala u gradovima Sandžaka, ali bi naš odnos prema Turskoj bio isti i da nije bilo ni jednog jedinog dinara pomoći.
Za one koji “brinu” i sve gledaju kroz novac, ako baš hoćete, mogu da kažem da je preko TIKA-e kroz više desetina projekata u Sandžak uloženo oko 15 miliona evra. Pored toga, na stotine studenata je potpuno besplatno završilo fakultete u Turskoj, i to za nas predstavlja neizmjerno bogatstvo. Jako bitnu sponu između nas i Turske čine “derneci”, udruženja Bošnjaka koji žive u Republici Turskoj. Oni su zapravo i bili jedni od glavnih pokretača ove intenzivne saradnje do koje je došlo u posljednjoj deceniji.
Foto: Senad Župljanin
Što se tiče te priče kako se “svuda po Srbiji otvaraju turske fabrike, a samo kod nas ih nema”, samo mogu da kažem da u kapitalizmu države ne prave fabrike ni Bosna, ni Srbija, ni Njemačka, pa ni Turska. Ne živimo više u socijalizmu, fabrike danas otvaraju biznismeni koji nađu svoj ekonomski interes. Što je bilo do država, to je dogovoreno, rekao sam to maloprije. Očigledno je da postoje razlozi zbog kojih turskim privatnim investitorima Sandžak nije privlačan. Mislim da se prije svega radi o udaljenosti od velikih tržišta jer robu koju proizvedete treba nekome i da prodate. Mi Sandžak ne možemo da pomjerimo i primaknemo ga ka Beogradu, Vojvodini, Sarajevu ili Skoplju… i zato se toliko mnogo i zalažemo za izgradnju autoputa koji će prolaziti preko Pešteri i transport robe učiniti mnogo bržim i jeftinijim.
STAV: Sandžak, a naročito Novi Pazar, ima veliku dijasporu. Skoro ste i prisustvovali otvaranju Islamskog centra u Mainzu. Kako Vam se čine perspektive povezivanja dijaspore s rodnim krajem i eventualna ulaganja?
BIŠEVAC: Ogroman broj naših ljudi živi u zemljama Evropske unije. Da nije dijaspore, kod nas bi se, siguran sam, mnogo teže živelo. Svi oni, na ovaj ili onaj način, doprinose ekonomskom boljitku Sandžaka i nezaobilazan su faktor naše budućnosti. Mišljenja sam da je dijaspora najveći potencijal za razvoj Sandžaka jer su oni i do sada bili uverljivo najveći investitori, a siguran sam da će to biti i ubuduće, posebno kada dođe do povezivanja autoputem s Bosnom i Beogradom. U to koliko znanja i iskustva ima i koliko je sposobna naša dijaspora imao sam prilike da se uvjerim kada sam prošlog mjeseca bio u posjeti Mainzu i Offenbachu. Iako sam nekad i sam radio u Njemačkoj, ono što sam video prilikom posjete džematu u Mainzu je prevazišlo sva moja očekivanja. Posebno me je oduševila njihova organiziranost, sposobnost i ugled koji su stekli i van bošnjačke zajednice. Drago mi je da je naš narod tamo sačuvao svoje jedinstvo i uspio da izgradi onako impozantan Islamski centar u kojem će se okupljati, ali i imati priliku da u njemu svoju djecu podučavaju i odgajaju u duhu islama.
STAV: Novi Pazar jedan je od sandžačkih gradova koji je u svom centru izgradio sebilj po uzoru na onaj u Sarajevu. Znači li to i simbolički neraskidivu vezu Novog Pazara sa Sarajevom i Bosnom?
BIŠEVAC: Naravno. Bošnjaci Sandžaka su s Bosnom i Hercegovinom povezani i porodično, i historijski, i kulturno i vjerski. Mi smo jedan narod. Jako je važno da stalno jačamo te naše veze jer se uspješnost naroda ogleda i u njegovoj snazi i uporištu koje on ima među zemljama regije. Grad ima izuzetno dobru saradnju s Udruženjem građana BiH porijeklom iz Sandžaka i njegovom novopazarskom podružnicom. Uz njihovu i pomoć Ministarstva kulture Kantona Sarajevo, u prethodne dvije godine su u Novom Pazaru gostovali Sarajevska filharmonija i Narodno pozorište. Kulturni centar Novi Pazar je takođe uz pomoć kantonalnog ministarstva kulture postavio na scenu pozorišnu predstavu Deportacija, a u koprodukciji s BNP Zenica igrala se i pozorišna predstava Bojte se Allaha. Ostvareni su kontakti i s Filmskim centrom Sarajevo i planiramo da u narednih nekoliko mjeseci u gradu organiziramo veliku retrospektivu bh. filma. U odnosu na neki raniji period, puno toga je učinjeno, ali ipak mislim da sve to ipak nije dovoljno jer smo izgubili decenije. Postoji još mnogo prostora na polju kulture i posebno obrazovanja, gdje bi mogla da se ostvari saradnja, i to ne samo sarajevskih i novopazarskih nego i drugih aktera iz BiH i Sandžaka.
STAV: Koliko se radi na tome da se Sandžak i Novi Pazar i turistički poveže s Bosnom?
BIŠEVAC: To je ozbiljan potencijal jer su Novi Pazar i cio naš kraj bogati kulturno-historijskim spomenicima i prirodnim ljepotama, a vjerujem da velika većina građana Bosne i Hercegovine nikad nije bila u Sandžaku. U posljednje vrijeme imamo blagi porast broja turista iz BiH, ali to je ipak malo i očekujem da će se stanje u budućnosti promkeniti. Interesantno je da veliki broj turista dovodi turistička agencija iz Lukavca, koja nudi aranžmane za Novi Pazar.
Foto: Senko Župljanin
STAV: Kako ocjenjujete saradnju Vaše SDP sa SDA Sandžaka? Čini se da je bilo turbulencija u posljednje vrijeme?
BIŠEVAC: Na nivou Grada, tj. svakodnevnog funkcionsanja lokalne samouprave, ta naša saradnja je više nego korektna. Trudimo se da sve odluke Skupštine i Gradskog vijeća donosimo konsenzusom i u 99% slučajeva uspijemo da se dogovorimo. Bilo je nekih razmimoilaženja, posljednje početkom ljeta u vezi s imenima ulica. Bili smo prinuđeni da na sjednici Skupštine grada odbijemo prijedlog SDA jer nije prošao ni konsultacije, ni potrebnu zakonsku proceduru. Vjerujem da ćemo i oko toga naći zajednički jezik, zapravo, razlike su minimalne.
Uvjeren sam da se uz zajednički rad i uvažavanje svih različitosti koje postoje između naše dvije političke partije ipak može postići mnogo više nego da te saradnje nema. Sigurno da nam treba više razumjevanja i želje za tim zajedničkim radom, ali, znate, mi se trudimo da gledamo u ono što nas vezuje, a ne u ono što nas razdvaja.
STAV: Šta biste istakli kao najznačajnije uspjehe u Vašem mandatu gradonačelnika Novog Pazara?
BIŠEVAC: Ako govorimo o onome što je postignuto u infrastrukturnom i opštem društvenom razvoju grada, taj spisak prilično je dug. Spomenuću prije svega da smo uspijeli da stabilizujemo budžet i da je on danas veći nego ikada prije, iako je, kada gledamo republički prosjek, i dalje nedovoljan za grad veličine Pazara. Paralelno smo u gradskoj upravi mnogo radili na većoj efikasnosti, transparentnosti i dostupnosti građanima jer želimo da zaposleni u službama shvate da smo svi mi tu prije svega zbog njih, a ne nas samih. Većem prilivu sredstava u budžet najviše je doprinio procvat lokalnog građevinskog sektora. Novi Pazar danas je jedno od najvećih gradilišta u zemlji i trenutno se gradi ili je skoro završeno 40-ak stambenih zgrada.
Iz budžeta smo, kao što je to uostalom slučaj svih deset godina otkako smo na vlasti, i ovog puta najviše ulagali u infrastrukturu. U centru grada uređeni su Žitni i Trg Srđana Aleksića, završena je jedna dionica zaobilaznice, izgrađen je kružni tok kod Gradske bolnice, više stotina ulica je asfaltirano i dobile su vodu i kanalizaciju… Rijeka Raška je ukorićena u dijelu nizvodno od grada, a rade se projekti za rijeku Trnavicu, koja nam svake godine pravi probleme. Kupljen je plac za novu toplanu na biomasu koju ćemo konačno izmjestiti iz centra grada. S radom je počela nova zgrada hitne pomoći, a uskoro počinju i radovi na izgradnji prve angiosale u Sandžaku. U prethodnih godinu dana potpuno su obnovljene i dvije škole, na proljeće počinjemo rekonstrukciju treće, a gradićemo i prvi školski bazen. Izvode se opsežni građevinski radovi i opremanje Kulturnog centra. Baš ovih dana je krenula i totalna rekonstrukcija stare sportske dvorane, Rekreacioni centar je neprepoznatljiv, s uređenim zelenim površinama i najsavremenijim terenima… Četiri sportska kluba su nam članovi prvih liga u Srbiji, a košarkaši se paralelno takmiče i u ABA II. Ne treba ni da vam pričam koliko je to veliki uspjeh i izazov, i to ne samo u sportskom smislu.
Novopazarska Opšta bolnica dobiće ukupno 400 električnih kreveta sa pratećem opremom od Univerzitetske klinike iz turskog grada Konja. Danas je stigla prva tranša, a montaža i postavljanje savremenih kreveta počinje već naredne nedjelje.
Ova vrijedna donacija, prema riječima upravnika Opšte bolnice u Novom Pazaru, doktora Alana Kurpejovića omogućiće kompletnu zamjenu postojećih kreveta, savremenijim i boljim. Uz krevete dolazi i posteljina kao i prateća oprema, a sve to će pacijentima boravak u bolnici učiniti prijatnijim.
”O vrijednosti same opreme ne želim ni da komentarišem. To je potez kojim ćemo praktično zamijeniti sav postojeći posteljni fond. Riječ je o najsavremenijim električnim krevetima sa podizačima, koji će boravak u bolnici nepokretnim pacijentima učiniti kvalitetnijim i boljim”, kaže upravnik Opšte bolnice dr Alan Kurpejović.
Montiranje kreveta počinje naredne nedjelje, a menadžement Opšte bolnice potrudiće se da se sve organizuje na optimalan način. Građane, članove porodica hospitalizovanih pacijenata mole za razumijevanje.
Novopazarska policija uhapsila je E. H. (1989) iz Sjenice, zbog sumnje da je izvršio tri krađe.
Kako je saopšteno, sumnja se da je u prethodnom periodu na teritoriji Novog Pazara ukrao dva bicikla, kao i da je ispred jedne vikendice u okolini Novog Pazara ukrao muzičku liniju, jaknu i patike.
Po nalogu Osnovnog javnog tužilaštva u Novom Pazaru, osumnjičenom je određeno zadržavanje do 48 sati nakon čega će, uz krivičnu prijavu, biti priveden tužiocu.
Od ponedjeljka, 21. oktobra 2019. godine, JP za uredjivanje građevinskog zemljišta Novi Pazar će izvoditi radove na sanaciji slivničke rešetke kišne kanalizacije na raskrsnici Ulice Veljka Vlahovića i 1. maja.
Ulica 1. maja će biti zatvorena za saobraćaj u trajanju od 20 dana, a saobraćaj će se odvijati alternativnim putnim pravcima, u skladu sa Saobraćajnim projektom i postavljenom vertikalnom saobraćajnom signalizacijom.
Mole se naši sugrađani da imaju strpljenja dok se izvode navedeni radovi i da poštuju saobraćajnu signalizaciju, a sve u cilju kvalitetnijeg rada i poštovanja roka za završetak radova.
