Na zabačenoj visoravni Jadovnika, u srcu Zlatiborske regije, smješteno je selo Koprivna. Njegova osamljena pozicija, na nadmorskoj visini od 1.734 metra, čini ga jednim od najviših naselja u okrugu. Međutim, uprkos izolaciji i izazovima koje nosi planinski život, dva preostala domaćinstva Slovića iskazuju izuzetnu posvećenost i ljubav prema svom kraju.
Zima je već prošla, iako je kalendarski još uvijek traje, ali Slovići se već pripremaju. Rijetke goste dočekuju širokim osmijehom i toplinom koja se rijetko nalazi. U čast posjete, Stoja Slović pripremila je jadovnički specijalitet, sir poznat kao končić ili rasteža, demonstrirajući time gostoljubivost i bogatstvo lokalne kulture.
“Od deset litara mlijeka dobijem najviše kilo i po ovog sira, više ne može. Nije za prodaju, jer jesenji sir, kada je mlijeko najmasnije, je skoro kao kajmak”, ponosno objašnjava Stoja.
Život u Koprivni nije lagan. Stoja i njen muž brinu o stoci, dok Blažo sa svojom majkom vodi brigu o petnaestorici goveda i konja, koji su im, kako kažu, ponekad korisniji od automobila. Zime su teške, sa velikim snijegovima, a divlje životinje poput vukova predstavljaju stalnu opasnost.
Seoski život je pun muke i truda.
“Gledam bika četiri godine, i na kraju, šta uzmem? Hiljadu eura. A koliko je sve drugo poskupjelo? Zato mnogi odustanu i odu”, naglašava Stoja, ukazujući na teškoće života u izolaciji.
Ipak, uprkos poteškoćama i samoći koja često može biti najveći izazov, Slovići ne bi napustili svoj Jadovnik. Ovaj zaboravljeni kutak Srbije, zahvaljujući upornosti i ljubavi svojih stanovnika, nastavlja živjeti i čuvati svoje tradicije.
Dok se pripremaju za zimu, nadaju se da će doći proljeće, kada će možda imati priliku podijeliti svoju priču s većim brojem ljudi. U međuvremenu, zadovoljni su s malo što imaju, pokazujući da prava sreća i zadovoljstvo ne leže u materijalnom bogatstvu, već u ljubavi prema zemlji i životu koji na njoj vode.
