Nekada više od 400 stanovnika, danas tek nekoliko domaćinstava – mještani tvrde da je loša putna infrastruktura glavni razlog iseljavanja
TUTIN – Na obroncima iznad Tutina, među zelenim pašnjacima i starim porodičnim imanjima, nalazi se selo Kovači. Nekada živahno mjesto sa više od 400 stanovnika, danas je simbol problema koji godinama pogađa mnoga sandžačka sela – odlazak stanovništva i nedostatak osnovne infrastrukture. Mještani tvrde da njihov najveći problem nije ni voda, ni struja, ni telekomunikacije. Sve su to, kažu, nekako uspjeli riješiti. Ono što i dalje nedostaje jeste asfaltni put. Raif Ujkanović, jedan od stanovnika sela, ističe da je upravo put ključ opstanka Kovača.
– Ovom selu fali samo put. Vodu smo sami doveli, struju imamo, dobili smo i novu trafostanicu. Samo put nemamo. Godinama molimo i tražimo da se makar naspe i održava, ali konkretnih rješenja nema – priča Ujkanović.
Prema njegovim riječima, broj stanovnika iz godine u godinu opada, a najveći razlog za odlazak mladih upravo je loša saobraćajna povezanost.
– Mnogi su otišli u Tutin, Novi Pazar i inostranstvo. Da se uradi put, ljudi bi se vratili. Gradile bi se nove kuće, selo bi ponovo živjelo. Ovako, mladi ne vide perspektivu – kaže on.
Mještani navode da su se više puta obraćali nadležnim institucijama i političkim predstavnicima, ali da su uglavnom dobijali obećanja bez konkretnih rezultata. Poseban problem predstavljaju zimski mjeseci. Kovači se nalaze na velikoj nadmorskoj visini, gdje snijeg i niske temperature dodatno otežavaju svakodnevni život.
– Sami čistimo put, sami ga nasipamo. Novac skupljamo od dijaspore i naših ljudi koji žive van sela. Bez njihove pomoći bilo bi još teže – ističe Ujkanović.
Danas u selu stalno živi svega nekoliko domaćinstava. Iako su posljednjih godina izgrađene pojedine vikendice, mještani smatraju da bi asfaltni put potpuno promijenio sliku ovog kraja.
– Imamo bolesnih ljudi, invalida, starijih stanovnika. Svaki odlazak doktoru ili prevoz bilo čega predstavlja problem. Automobili se svakodnevno oštećuju zbog rupa i lošeg makadama. To nije život dostojan 21. vijeka – navodi sagovornik.
Osim priče o putu, Raif govori i o vremenu kada je selo bilo puno djece, stoke i života. Prisjeća se perioda kada su se porodice izdržavale od poljoprivrede i stočarstva, kada su pašnjaci bili puni ovaca, krava i bivolica, a igrališta puna djece.
– Nekad se živjelo od rada i stoke. Kuće su se gradile godinama, ali se stvaralo. Danas svi traže brzu zaradu, a sela ostaju prazna. Nema više onog zajedništva koje je nekad krasilo ovaj kraj – kaže Ujkanović.
Priča iz Kovača nije samo priča jednog sela. Ona oslikava sudbinu brojnih ruralnih sredina u Sandžaku koje se suočavaju sa iseljavanjem, starenjem stanovništva i nedostatkom ulaganja u infrastrukturu. Za mještane Kovača asfalt nije samo građevinski projekat. On predstavlja nadu da bi se djeca i unuci jednog dana mogli vratiti na svoja ognjišta.
– Put nije samo put. To je povratak kući – poručuju mještani sela Kovači.