Godina puna izazova i teška, ali za one koji su htjeli dobro da “zapnu” i rade, rezultati nisu izostali. U okviru konferencije Poljoprivrednik nove generacije koja se po drugi put održava u Novom Sadu dodeljena su priznanja za deset mladih poljoprivrednika iz čitave Srbije koji se agrarnom proizvodnjom bave na najsavremeniji način i uz primenu moderne tehnologije. Među njima su i vrijedna braća Kurtagić sa Peštera koji su odlučili da ostanu na visoravni koja je nerijetko surova i gaje najveće stado ovaca na Balkanu.
– Studirao sam Političke nauke i završio ih, a onda se vratio na selo da čuvam i gajim ovce. Lijepo je u gradu, ali ova sloboda na Pešteru i kad si sam svoj gazda nema cijenu. Trojica braće i ja ostali smo na porodičnom imanju, ovde formirali porodice i bavimo se stočarstvom, drago nam je što je taj trud prepoznat. Stado je ogromno i nikad nismo uspjeli da prebrojimo koliko ovaca tačno imamo, kad otopli i ovce krenu da se jagnje broj grla prelazi i dve hiljade – kaže Šefket Kurtagić.
Ogromno stado teško je držati na jednom mjestu, pa su ovce braće Kurtagić raspoređene u nekoliko torova. U toku zime na Pešteru nije nimalo naivno, pa je potrebno dobar dio hrane da obezbijede na vreme. Imaju tu sreću što sijeno ne kupuju.
Stado ovaca Sjenica
– Imamo i sve potrebne mašine, a radnu snagu ne plaćamo jer smo mnogočlana porodica, ono što jedino kupujemo su žitarice – dodaje Šefket.
Vrijedni stočari nisu se pokajali u namjeri da naprave veliku farmu i svoju čeljad na taj način prehrane. Njihovo stado prvobitno je brojalo oko 150 ovaca, a širilo se iz godine i godinu i dostiglo ovu neverovatnu brojku.
Foto: Rina
– Sagradili smo veliki tor gdje može stati trećina grla, i radimo na tome da još proširimo. Voda nam je bila veliki problem, ali uspjeli smo da je dovedemo do našeg domaćinstava. Gradimo senjak u kom ćemo hranu držati preko zime i tako olakšati posao. Prilazni put do kuće nam je veoma loš, i to nam je sledeći cilj. Nastojaćemo da izgradimo novi i bolji, a nadamo se da će i lokalna samouprava imati sluha za naše potrebe – rekao je Saladin.
Jedan kangal na jednog vuka
Njihovi vjerni prijatelji i čuvari stada na nepreglednim ravnicama su i pastirski psi kangali. Da njih nema, ne bi mogli da sačuvaju svoje ovce na surovom Pešteru.
Bez njih smo kao bez očiju, treba sačuvati stado od predatora i divljih zvjeri koji ovde svakodnevno šetaju. Imamo odrasle kangale koji su se nekoliko puta hvatali u koštac, sa vukovima i sa medvjedima. Uvijek su izašli kao pobjednici. Kod nas vam je ovdje jedan kangal, na jednog vuka – sa osmjehom priča Saladin.
Foto: Rina
Proizvodi koji se dobijaju od ovih sjeničkih ovaca nemaju granicu. Porodaja ide “kao halva”, a najviše se traže čist sir, mlijeko i kajmak. To su najjači aduti ovih stočara koji vrijedno rade na tromeđi tri države. Za ove proizvode zadužene su njihove supruge, koje takođe ne bježe od teških poslova na imanju.
– U bačve staje oko 55 kilograma čistog punomasnog ovčjeg sira. Način pripreme je malo specifičan jer se prvo usiri, pa to planinke onda cijede i sijeku na kriške i ovakav kvalitet je unaprijed prodat i nemamo problem sa plasmanom. Godišnje sa naše farme na prodajna mjesta ode oko tri tone ovčijeg sira. Tako da ima računa ovim se baviti, ne žalimo se – zaključio je najmlađi brat Ekrem.
(RINA)
