Subotnji fudbalski susret između timova Novog Pazara i Vojvodine u Superligi Srbije pretvorio se u scenu dominiranu nemirima, prekidima i političkom napetosti, umjesto da bude prožet sportskim duhom i fair play-om. U prvom poluvremenu igre, prekid od skoro 50 minuta izazvao je talas nelagode i zabrinutosti među prisutnima i onima koji su događaj pratili putem televizije, dok su domaći navijači na teren bacali pirotehničke predmete, stvarajući tako fizičku i simboličku dimnu zavjesu koja je narušavala integritet sportskog događaja.
Zauzvrat, gostujući navijači – simpatizeri Vojvodine, odgovorili su skandiranjem imena Ratka Mladića, što je samo produbilo atmosferu netrpeljivosti i animoziteta na stadionu. Na snimcima koji su se pojavili na društvenim mrežama, primjetno je da su obje strane bile uključene u verbalni sukob, s optužbama i provokacijama koje su izrečene sa obije strane terena.
Jedna od poruka srpskih medija glasila je: “Naime, simpatizeri Vojvodine su skandirali ime Ratka Mladića. Kako god, navijanje domaćih nije primjereno i za svaku je osudu”, što ukazuje na to da je medij najstrože osudio ponašanje domaćih navijača, ali je izostavljena kritika gostujućim navijačima koji su prvi izazvali incident. Pritom, ovaj novinar uopšte ne uzima u obzir spominjanje imena ovog zločinca i bol Sandžaklija te saosjećanje prema svojim sunarodnicima u Bosni.
Istine radi domaći navijači su u kontraofanzivi, osim pirotehničkih efekata, koristili i verbalne provokacije, skandirajući imena kao što su Aljbin Kurti – trenutni premijer Kosova, i Naser Orić, u svrhu kreiranja dodatne napetosti i rivaliteta između dvije navijačke grupe. Uslijedilo je i dozivanje imena Adema Ljajića, fudbalera i bivšeg reprezentativca, koji se tokom karijere suočavao s različitim politički motiviranim incidentima.
Ovaj incident je još jedan u nizu primjera gdje se sport, koji bi trebao biti platforma za fair play, zajedništvo i poštovanje, koristi kao teren za političke i nacionalističke sukobe i gdje se rivalitet timova i navijača ne izražava kroz sportski duh, već kroz agresiju i nasilje.
Je li rješenje u strožem zakonodavstvu, boljoj edukaciji navijača, ili jačem sankcionisanju klubova koji dozvoljavaju ovakve ekscese? Pitanje koje ostaje otvoreno, a čiji je odgovor od suštinske važnosti za budućnost sporta u regiji.
Odgovornost je na svim akterima – sportistima, navijačima, ali i institucijama i medijima – da zajednički kreiraju atmosferu u kojoj će sport biti ono što treba da bude: sredstvo ujedinjenja, a ne teren za izražavanje netrpeljivosti i mržnje.
