U živopisnom centru Novog Pazara, kuća porodice Čavić izaziva pažnju svakog prolaznika. Nije obična kuća. Načela je svoju stotinu dvanaestu godinu života i, uprkos veku, i dalje se uspravno i ponosno uzdiže, pružajući pogled ka svim stranama svijeta.
Nekadašnja ljepotica sada pokazuje znakove propadanja – naboranu fasadu, oguljotine koje svjedoče o nebrizi i nemaru vremena i ljudi koji su je zapustili. No, to nije samo priča o zgradi. To je priča o historiji, kulturi i nasleđu koje traje.
Porodica Čavić nije bilo koja porodica. U analima Novog Pazara, poznata je kao jedna od najistaknutijih gradskih porodica, čije korijene možemo pratiti sve do Sjenice. Legenda kaže da je među prvim predstavnicima ove familije bio Mustaj-beg Čavić, komandant sjeničke tvrđave u prelaznom periodu između 18. i 19. veka. Njegovo ime i danas odzvanja kroz istoriju Sandžaka kao simbol moći i bogatstva.
Bogatstvo Čavića nije bilo skoncentrisano samo na jednom mjestu. Od Sjenice, preko Štavlja i Brnjice sve do Ivanjice, tragovi njihovog nasleđa i dalje su vidljivi. U selu Brnjica, na primjer, kamena kula Čavića i dalje prkosi vremenu, kao nemi svjedok historije koja je često bila nemilosrdna.
Desetljećima je selo bilo dom muslimanskim porodicama, ali promene vlasti i politički nemiri tokom 20-ih godina prošlog vijeka promjenili su demografiju ovog kraja. Danas, mezarje koje svjedoči o prošlim generacijama muslimana stoji napušteno, zaboravljeno od svijeta.
I uprkos svemu tome, kuća Čavića u Novom Pazaru i dalje se odupire zubu vremena. A na njenoj terasi, drvo raste. Fotografija ove kuće, objavljena na Facebook stranici “Novi Pazar u vaktu i zemanu”, dočarava simboliku ovog prizora: priroda preuzima ono što čovjek zapusti. Možda je to opomena svima nama – da čuvamo ono što vrijedi, pre nego što ga priroda preuzme za sebe.
