Osnivač Microsofta filantrop Bill Gates dao je vrlo zanimljiv intervju za Wired.
Primajući čestitke za prvo mjesto na ljestvici bestselera The New York Timesa za knjigu How to Avoid a Climate Disaster (Kako izbjeći klimatsku katastrofu), njegovo alarmantno, ali i neobično optimistično djelo o našoj globalnoj ekološkoj krizi, Bill Gates je napomenuo da se knjiga na toj poziciji drži već tri sedmice: “To je dobro za knjigu o klimi.”
No uspjeh ne čudi. Malo ljudi ima Gatesov autoritet jer je priznati stručnjak ne samo za tehnologiju i poslovanje već i za drukčije teme poput globalnog zdravstva i energije, što je rezultat njegovog rada u Zakladi Billa i Melinde Gates. Spremao se svoj ekološki priručnik objaviti još prije godinu dana, ali se suzdržao jer se kao i ostatak svijeta usredotočio na drugi veliki problem – covid-19. Nismo ga još riješili, ali klima neće čekati. Očito je da se mnogi kupci njegove knjige slažu s tim, piše Wired.
Gatesova je knjiga djelomice jadikovka, a djelomice slavljeničko djelo. Sustavno pristupa klimatskoj krizi, obrađujući je po različitim industrijama koje generiraju najviše emisija. Ni kravlji prdež nije izostavljen. Rješenje postavlja u okvirima onoga što naziva zelenim premijama – razlikama u troškovima između proizvoda i usluga koji ne emitiraju stakleničke plinove u usporedbi s jeftinijim CO2 zagađivačima o kojima trenutno ovisimo. Doznajemo iznenađujuće činjenice, poput one da je cement gori od klimatizacije. Istaknuo je i paradoks da naša ogromna potrošnja energije nije sama po sebi štetna, jeftina energija, pa čak i krčenje šuma poboljšalo je živote najsiromašnijima na Zemlji. Naravno, zbog toga je klimatsku katastrofu teže izbjeći.
Ipak, Gates smatra da se to može postići i to inovacijama. Bit će potrebni deseci inovacija u različitim poljima, nadamo se uz potporu vlade, da bi se smanjile ili eliminirale zelene premije i kako bismo sadašnju 51 milijardu tona stakleničkih plinova koji se ispuste svake godine smanjili na nulu.
Zaista ste optimistični u pogledu načina na koji možemo pobijediti klimatsku katastrofu. Veliki dio knjige posvetili ste tome koliko će teško biti eliminirati 51 milijardu tona stakleničkih plinova do 2050. Navodite dugačak popis znanstvenih otkrića koja moramo napraviti da se to ostvari. Odakle takav optimizam?
Možete me optužiti da sam generalno optimistična osoba. Karakteristično je to za nekoga tko odustane od škole, misleći da može stvoriti softversku tvrtku, te zaposli puno ljudi i onda u tome zapravo uspije. Onda je došla Zaklada, sav posao koji smo obavili s novim cjepivima i poboljšanjem globalnog zdravlja također je super prošao. Tako dospijevate u kategoriju wow-what-can-I-do. Slažem se da je to opasna stvar. Priznajem da se klima razlikuje od te dvije stvari i bit će puno teže. Najviše me brine politička volja, pogotovo ako ne uspijemo navesti mlade Republikance kao generaciju da shvate kako kasne i kako su njihovi vođe pogriješili. Bit će teško ako u tome ne uspijemo jer na vlasti će se smjenjivati Republikanci i Demokrati. Tražimo od velikih industrija, komunalnih usluga, proizvodnje čelika i cementa da dramatično reinvestiraju u infrastrukturu. Ako politike nisu trajne, nego kratkoročne, nema načina da će to učiniti.
Jeste li se sastali s tim mladim Republikancima na nedavnoj Konferenciji konzervativne političke akcije (CPAC)? Čini se da ne čitaju Vašu knjigu?
To je zanimljiv izazov i potrebno mu je pristupiti sa znanstvene strane. Imamo partnera koji je upravo financirao republikansko lobiranje. Mijenjaju li se stavovi tih mladih ljudi? Bez toga ćemo se naći u teškim problemima jer mnogo toga ovisi o inovacijama u SAD-u.
U knjizi se negiranjem klimatske krize bavite tek na dvije stranice u posljednjem poglavlju. Zašto se niste time više pozabavili?
Na neki sam način više usmjeren na ljude koji misle da je lako riješiti problem nego na ljude koji ne misle da je to problem. Imamo četiri tabora: 1. problema nema; 2. imamo problem, ali nije velik; 3. rješenja nema, idemo dalje. A imamo i četvrti tabor u kojem sam i ja i kažem: 1. ovo je važno; 2. jako je teško; 3. nije tako teško da ne bismo imali šanse za uspjeh. Postoje stvari poput električnog automobila gdje ćemo u 15-godišnjem okviru, kako se početni trošak smanjuje, kako se stanice za punjenje pojavljuju, kako doseg raste, kako se vrijeme punjenja smanjuje na 15 minuta, imati zelenu premiju od nule. To znači da General Motors može reći da više nema benzinskih automobila i kupci se neće buniti. I to je prilično nevjerojatno s obzirom na to da danas električni automobili čine samo dva posto ukupne prodaje.
