Njemački fudbal iznjedrio je pregršt asova, iako je uslijedio jedno vrijeme period krize, opet je vratio na stare staze slave.
Jedna priča iz reprezentativnih selekcija, baš u vrijeme stagnacije u sezoni 2002/2003, u velikoj mjeri je uzdrmala svijet.
Kadetska reprezentacija Njemačke (U17) imala je nekoliko zanimljivih igrača stranih korijena koji su kasnije napravili velike karijere, od Samija Khedire (Real Madrid, Stuttgart, Juventus), Kevina-Princea Boatenga (Hertha, Milan, Barcelona, Fiorentina, Tottenham…), Denisa Aoga (Schalke, Stuttgart…) a u tom timu je bio i Burak Karan.
Bio je talentovan vezista, igrao za omladince Bayerna, Herthe, Hamburga i Hannovera, da bi karijeru okončao u Alemaniji Achen i to zbog povrede i vjere, da bi postao radikalni islamista.
U 19. godini odlučio je da uzme pušku u ruke i krene u, kako kaže, istjerivanje pravde daleko od svog doma u Wuppertalu. Na početku rata u Siriji pridružio se pobunjenicima kako bi s vlasti svrgnuli tadašnjeg predsjednika Bashara Al-Assada.
Međutim, nedugo kasnije je izgubio život u blizini tursko-sirijske granice prilikom napada iz vazduha. Poginuo je 2013. godine sa navršenih tek 20 godina…
Prethodno se distancirao od drugih osoba, prestao da komunicira sa bivšim saigračima, posvetivši se vjeri i porodici. Pronašao je ženu, dobio i dijete, ali je više vremena bio u džihadističkoj grupi na čelu sa njemačkim Turčinom Emreom Erdoganom, uhvaćenim kasnije u planiranju terorističkog napada u Keniji.
Ex German footballer Burak Karan gave up football aged 20 to join Islamist fighters. He died in Syria in 2013 pic.twitter.com/WBI6tSRCrF
— Football Factly (@FootballFactly) April 20, 2015
Karan je bio jako pobožan, čak pet puta dnevno se molio u pravcu Meke, gdje god da je bio. Ipak, ništa nije nagovještavalo da će otići tim putem, kako je primijetio njegov trener iz Hannovera Marcus Olm.
Tri godine prije smrti je rekao bližnjima da ide u “pravu domovinu” Tursku, pridružio se kampu Al Kaide na granici s Afganistanom i Pakistanom, da bi mu kasnije došla i porodica.
Internetom je kružio snimak s emotivnim samrtničkim obraćanjem mladog džihadiste majci, držeći mitraljez. Poginuo je tokom bombardovanja grada Azaza od vladinih snaga malo prije nego što je njegov video postao viralan.
A mogao je da krene drugim putem, možda da napravi karijere kao Boateng i Khedira, ali je ispred fudbala stavio druge stvari.
“Nikad ga nisu zanimali novac i karijera. Burak je želio jedno – pravdu za sve. Bio je pun očaja i otišao je u Siriju zaštititi mještane, a ne ubijati. Oružje mu je trebalo samo radi zaštite”, pravdao je Mustafa Karan svog brata, prenosi Sportal.
