KOMINJE – U vremenu kada se mnogi žale na brz tempo života, stres i sve češće zdravstvene probleme, u selu Kominje kod Novog Pazara živi čovjek koji svojim primjerom pokazuje da su skromnost, rad i prirodan način života možda najbolji recept za dugovječnost. Abaz Šaćirović, vitalni starina koji je zakoračio u desetu deceniju života, i danas pamti zime kakvih više nema, čuva stare običaje i sa osmijehom govori o životu koji je proveo na selu.
„To su bile zime da se kolje nije vidjelo od snijega. Plotovi su nestajali pod nametima. Kad bi stoka išla na pojilo, dešavalo se da jedno drugo obali pravo u snijeg“, prisjeća se Abaz vremena kada je priroda pokazivala svoju pravu snagu.
Njegova sjećanja vraćaju u dane kada nije bilo gotovih drva, marketa i savremenih pogodnosti. Sve što je porodici bilo potrebno stvaralo se vlastitim rukama.
„Imali smo jake volove. Otiđeš u šumu, posječeš drva i dovučeš ih kući. Nije bilo kupovine kao danas“, kaže on.
Iako je prešao devedesetu godinu života, Abaz i dalje ima zavidnu energiju. Na pitanje šta jede, odgovor dolazi bez razmišljanja.
„Najviše volim domaću pavlaku, mlijeko, kiselo mlijeko, jogurt i pršutu. Sve od svoje kravice. Nikad nisam jeo parizere, kečape, majoneze, viršle i tu industrijsku hranu.“
Sagovornici mu uz osmijeh odgovaraju da upravo u tome vjerovatno leži tajna njegovog zdravlja.
„Omladina se danas potrovala hranom i tim energetskim pićima. To je štetnije nego ove moje cigare“, govori Abaz na sebi svojstven način.
Posebnu pažnju privlači njegova kapa koju ponosno nosi.
„Ovo je francuska kapa. Naši stari su je nosili. Ja nikad nisam išao gologlav“, kaže Abaz.
Njegova djeca redovno brinu o njemu i, kako sam kaže, ništa mu više ne treba.
„Da živim još sto godina, ne treba mi ništa da kupim. Imam svega dovoljno. Sve je čisto, uredno i ispeglano.“
Ono što posebno iznenađuje jeste činjenica da ovaj vitalni starina bez problema koristi mobilni telefon.
„Sve znam da rukujem“, kaže kroz osmijeh dok pokazuje vremensku prognozu za Novi Pazar.
U vremenu kada mnogi mlađi teško odvajaju pogled od ekrana, Abaz koristi telefon samo za ono što mu je potrebno – da se informiše i ostane u kontaktu sa svijetom. Razgovor sa Abazom Šaćirovićem nije samo susret sa čovjekom koji je doživio duboku starost. To je susret sa generacijom koja je odrastala uz rad, domaću hranu, poštovanje prema prirodi i skromnost koja je danas sve rjeđa.
Njegove riječi o nekadašnjim zimama, domaćoj hrani i životnim navikama podsjećaju da se sreća često krije u jednostavnim stvarima. Dok sjedi u svom Kominju sa francuskom kapom na glavi i telefonom u ruci, Abaz Šaćirović ostaje živi podsjetnik na jedno drugačije vrijeme – vrijeme u kojem su zdravlje, rad i poštenje bili najveće bogatstvo.