Nakon posjete Turskoj Mohammeda bin Zayed Al Nahyana, koji je de facto lider Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), mnogi analitičari počeli su da govore o budućnosti odnosa Turske i Zaljeva. Zayedova posjeta Turskoj upečatljiva je po tome što pokazuje do koje tačke su došli odnosi dvije zemlje, koje su od 2011. godine na različitim političkim stranama u regiji i koje se su vodile žestoku borbu za prevlast. Isto tako, potpisivanje trgovinskih i investicionih sporazuma između dvije zemlje u vrijednosti od 10 milijardi dolara je još jedan pokazatelj unaprijeđenih budućnosti odnosa. Iako ekonomski odnosi dvije zemlje, koje su u posljednjih deset godina sprovodile obostrano oštru politiku, nisu nazadovali zbog ovih aktivnosti, posjeta ima važan značaj za budućnost cijelog regiona.
Dvije zemlje su već neke izvjesno vrijeme preduzele zajedničke korake ka zbližavanju. Međutim, niko nije očekivao da će se normalizacija desiti tako brzo. Iza ovog brzog zbližavanja postoji nekoliko razloga na obje strane. Posjeta je prije svega bila direktan rezultat regionalnih i globalnih promjena. Revizija američke politike iz Trumpove ere od strane Bidenove administracije u vezi s Bliskim istokom i Zaljevskim zemljama izazvala je zabrinutost u zemljama Zaljeva, posebno u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Biden čim je došao na vlast, povukao je politiku “slobodnog čeka” koju je Trump ranije ponudio UAE i Saudijskoj Arabiji. Osim toga, Biden je odustao od politike “punog pritiska” koja je primjenjivana na Iran tokom Trumpove administracije zbog nuklearnog programa, a ova situacija je navela zemlje Zaljeva, koje su u slabijoj poziciji u odnosu na Iran, na potragu za novim savezništvima. Kao odgovor, zemlje u regionu odlučile su da smanje tenzije sa drugim zemljama regiona. Pored toga, nesuglasice i sukob između Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata u vezi Jemena, a koji traje već duže vrijeme i koji je sada sve otvoreniji, također je narušio harmoniju saveza dvije zaljevske zemlje.
Ujedinjeni Arapski Emirati, koji vode prilično pragmatičnu i realnu vanjsku politiku, vidjeli su ovu situaciju kao priliku da se zbliže s Turskom i prije ostalih zemalja u regionu napravili su veliki korak ka normalizaciji odustajanjem od diplomatske napetosti s Ankarom. Naravno, talas normalizacije u regionu već je počeo okončanjem politike blokade prema Kataru.
Isto tako, postoje racionalna opravdanja za normalizaciju odnosa i za Tursku. Jer ovo ne treba smatrati jednostranim procesom. Ankara je također u potrazi za normalizacijom sa zemljama regiona sa kojima je već neko vrijeme u napetim odnosima. Iako je postignut određeni napredak s Egiptom, Izraelom i Saudijskom Arabijom, potpuni rezultati još uvijek nisu postignuti.
ad
Normalizacija sa UAE odvijala se brže u odnosu na druge zemlje, a Turska nije stavila nikakvu prepreku pred “otvorenu diplomatiju” u tom pogledu. Jer i Ankara nastoji da prekine blokadu koja je nedavno nastala u regionu protiv nje. Ovo također treba posmatrati kao dio nastojanja Ankare da razbije savez formiran oko Grčke i Južnog Kipra, bez previše ustupaka od svoje trenutne pozicije. U takvom periodu došlo je do približavanja sa UAE.
Glavno pitanje na koje se sada traži odgovor jeste da li će ova normalizacija odnosa dovesti i do većeg približavanja dvije zemlje. Bez sumnje, UAE i Turska imaju različita politička shvaćanja o pitanjima kao što su Libija, Egipat i Sirija. Međutim, normalizacija s UAE može osigurati da Turska bude u bliskom kontaktu s Egiptom i Saudijskom Arabijom, što može uticati na rješavanje regionalnih tenzija jedna po jedna. Da bi se sve ovo dogodilo, moramo se sačekati barem prvi kvartal 2022. godine.
Izvor: trt.net.tr
