Kosovska Mitrovica, kao jedno od istorijski značajnih mjesta na Balkanu, nosi sa sobom bogatu prošlost i raznoliku kulturu. Do 1912. godine, stanovnici ovog kraja su pretežno govorili bosanskim ili turskim jezikom, ali se situacija drastično promijenila nakon Velikog iseljavanja Bosnjaka iz Mitrovice, obližnjih sela i Vučitrna u periodu između 1912. i 1925. godine.
Naime, tokom 1912. godine, Kosta Pećanac, sa svojom vojskom, izvršio je napad na bosanska sela na Kopaoniku, što je rezultiralo velikim gubicima među stanovništvom. Mnogi su izgubili živote, dok su preživjeli bili prisiljeni da pobjegnu. U jednom od takvih napada, selo Borčane, u kojem je živjelo oko 800 domaćinstava, uglavnom porijeklom iz Kolašina, bilo je svedeno na zgarište. Preostalo stanovništvo se, sa strahom u srcu, sklonilo u selo Ceranje.
U tom kontekstu, Kosta Pećanac je donio odluku da stanovnici Ceranja, ali i drugih dijelova Kosovske Mitrovice i Vučitrna, moraju govoriti jezikom kojim govore Dijakovčani, odnosno srpskim jezikom. Taj jezik je potom nazvan albanskim jezikom, iako je u osnovi bila riječ o srpskom jeziku. Učitelj koji je dolazio da ih podučava nikada nije otkrio svoje ime, a takva pravila su se primjenjivala i u drugim dijelovima regiona.
Jedan od svjedoka tih događaja je bila Hankusa, kćerka Šaćira Bega iz Mohva-Vučulokva, koja se udala za rahmetli Hajra iz Ceranja krajem 19. vijeka. Ona je sa tugom pričala o vladavini straha i obećanju srpske vojske da neće uznemiravati stanovnike Ceranja nakon masakra u Borčanima. Ipak, uslijedilo je prisilno podučavanje albanskog jezika, ali je taj proces bio prekinut dolaskom Austrijanaca.
Nakon 1919. godine, ponovo je stupila na snagu politika podučavanja albanskog jezika, ali su mještani Kosovske Mitrovice i Vučitrna iskazivali otpor. Mnogi od njih su bili izloženi fizičkom nasilju od strane džandara (policajaca tog vremena) i pretučeni zbog govora svog maternjeg jezika, posebno ukoliko su se izjašnjavali kao Bosnjaci.
Ovaj period označava prelazak bosanskog govornog područja na govorno područje albanskog jezika, ali je važno napomenuti da se istorijski kontekst mora sagledati pažljivo i uzimati u obzir više faktora koji su doprinijeli ovim promjenama. Jezik je odigrao ključnu ulogu u oblikovanju identiteta i kulture stanovnika ovog regiona, a tokom vjekova došlo je do brojnih transformacija koje su odredile njegovu jezičku i kulturnu sliku.
