Jučerašnji saobraćajni udes u naselju Mur kod Novog Pazara,(12. decembar, 2022), u kome, na javnom mjestu, strada 15-godišnja djevojčica, i sama ta užasna slika tragičnog gašenja života jednog bezgrješnog djeteta, stvara neizdrživi osjećaj gorčine i sažaljenja, koje normalnom čovjeku tjera nesanicu i suze na oči.
Možda je kriv loš put, možda učesnici udesa, možda nedostatak signaluzacije – nije mnogo bitno, to će utvrditi sud, ali ono što je najporaznija, najnehumanija, najnevjerovatnija i najnemoralnija stvar koja izaziva osjećaj srama kod svih nas, stanovnika ovog grada, jeste činjenica da (prema dostupnom video snimku) niko od očevidaca, nti vozača niti prolaznika, ni mukajet nije bio da odmah, barem instinktivno ako ne svjesno i spasilački, dotrči do nepomičnog djetinjeg tijela i pokaže ljudski, roditeljski, bratski, vjernički, humani, refleks, prema pogibiji jednog nedužnog djeteta. Zar je to moguće?
Kakav nedostatak empatije, kakva sebičnost, kakva bezosjećajnost, kakav nehuman odnos, kakav kukavičluk, kakva ljaga na ovaj odvajkada čuveni i, nadamo se i dan-danas, prepoznatljiv grad baš po humanosti, merhametu, dostojanstvu, junaštvu, brizi o djeci, ljudskosti. Nevjerovatno.
Šok za zdravo ljudsko rasuđivanje.
Nameće se hiljadu zdravorazumskih pitanja – Šta će reći svijet? Šta se to događa sa današnjim čovjekom? Gdje je ljudska savjest? Zar je naš grad izgubio svoj pravi identitet, svoj merhamet, svoju pobožnost, svoj obraz? Zar nemamo dva univerziteta, dvije islamske zajednice, toliko i toliko dječjih vrtića, osnovnih i srednjih škola, medresa, mekteba, hodža i hadžija, nastavnika i profesora, fakulteta islamskih i svjetovnih nauka, pobožnih roditelja, uopšte – bezbroj obrazovanih i civilizovanih ljudi?
I opet, padamo na ispitu iz najelementarnijih životnih, ljudskih, civilizacijskih, pitanja? Bože Svevišnji smiluj nam se, daj nam razum, daj nam mudrost, daj nam znanje koje koristi, uputi nas na pravi put i učini da budemo bolji i istinski tvoji robovi, da stvari vidimo onakve kakve jesu, a ne onakve kakve nam se pričinjavaju. Amin.
Fatih Hadžić
