U ponedjeljak je Enver imao jedan prijatan susret u gradu Bozüyük. Nakon što je krenuo, prišao mu je mladi gospodin. Lijepo ga pozdravio. Rekao je da se zove Süleyman.
Pitao je Envera gdje ide i odakle dolazi?
Enver mu je odgovorio da ide iz Austrije u Mekku i da je iz Bosne i Hercegovine.
Süleyman ga je pozvao kod sebe u firmu da ga ugosti i da nešto pojede.
Enver je prihvatio poziv ali mu je rekao da ne može dugo ostati!? Da ga čeka duga put do grada Eskişehir da mora tamo stići do hotela da opere svoje jakne koje su mokre od jučerašnjeg puta.
Zatim mu je Süleyman ponudio da Enver bude njegov gost, da ide kod njega kući i da će on sve oprati i osušiti.
Rekao mu je još da su njegovi roditelji trenutno u Mekki.
Enver ga je odbio teška srca ali je bio gost u njegovoj firmi.
Ovaj mladi, dobri i uspješni čovjek je Süleyman Ipek, vlasnik firme SHUANGYI ABRASIVE! Potomak Bošnjaka koji su prije 150 godina došli u Tursku.
Nakon prijatnog boravka i razgovora Süleyman je ispratio Enver i poželio mu hairli put…
U utorak Enver je stigao u grad Eskişehir, a to znači da je do sada prešao 3.000 kilometara, kalendarski gledano to je na pola puta.
Kaže da se osjeća dobro i nastavio je put prema Ankari, Adani i u smjeru Iraka.
