Potrebna pomoć mladiću sa Pešteri

Potrebna pomoć mladiću sa Pešteri: Obolio živi u blatom oblijepljenoj kući

4324

Pešter, Srbija – Na samoj granici između Srbije i Crne Gore, skrivena u srcu planine, selo Grgaje već godinama tiho svjedoči tihom jadu jedne porodice. U kući oblijepljenoj blatom, bez osnovnih uslova za život, mladić Milosav Grebović (32) i njegova porodica bore se sa siromaštvom i teškom bolešću.

Njihova priča je priča o zaboravljenima, onima koji su ostali izvan vidokruga društva i institucija. Milan Babić, direktor obližnje škole i Milosavljev bivši nastavnik, poziva na humanost i solidarnost.

“Milosav je bio uzor drugima, njegov životni put promijenjen je naglo i nepravedno. Vrijeme je da pokažemo solidarnost,” izjavio je Babić.

Milosavljevo zdravstveno stanje je ozbiljno; pati od teškog oboljenja nervnog sistema. Bez adekvatnog liječenja i osnovnih životnih uslova, njegove šanse za poboljšanje su minimalne. “Nadamo se da će dobri ljudi pomoći,” kaže Radmila, Milosavljeva majka, dok kroz suze priča o svom sinu.

Humanitarni račun je otvoren, i apel se širi daleko izvan granica Grgaja, sa nadom da će se pružiti ruka spasa. “Nadamo se pomoći humane dijaspore,” dodaje Miljan, Milosavljev otac, ističući da je svaka pomoć dobrodošla.

Bolji uslovi

Ne možemo da mu pomognemo, jer u ovoj zabiti jedva obezbjeđujemo i za hleb i golo preživljavanje, ako bi nam dobri ljudi pomogli poveli bi ga u neke poznate bolnice i kod dobrih ljekara da tamo potrži lijeka. Bogu se stalno molimo da pogleda našeg sina i da mu pomogne, na žalost, spasa još nema, njegovo zdravstveno stanje stalno se pogoršava, bojimo se da nas čekaju još veće muke i da ćemo ga izgubiti – priča Milosavljeva majka Radmila.

Osim lijekova i liječenja, Milosavu su potrebni i bar malo bolji uslovi za život koje mi ne možemo da mu obezbjedimo, naša kuća je stara, hladna i prokišnjava, nemamo vodu i kupatilo, loš nam je i šporet, potrebna mu je i kvalitetnija ishrana. Nadamo se da će nam dobri ljudi pomoći da popravimo krov, omalterišemo oronule zidove, da utoplimo bar jedu sobu, da sagradimo kupatilo… Sami ne možemo ništa, jer nikakvih prihoda nemamo, a nakon svega što se događa našem sinu delimično smo izgubili volju za životom, ipak, zbog njega i njegovih godina, moramo se boriti – dodaje Milosavljev otac Miljan.




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *