Danas živimo u svijetu gdje su povijest i kultura često zapostavljene u korist trenutačnih trendova i brzih informacija. Međutim, ponekad nam se dogodi da dva iznimna čovjeka, nositelja tradicije i povijesti, napuste ovaj svijet u istom datumu, kao podsjetnik na to koliko je važno cijeniti korijene iz kojih dolazimo.
Nije slučajno da su 2. septembra s ovog svijeta otišli Safet Isović i Edhem Haznedar. Dok je Safet pjevao o ljubavi i tuzi, pletući melodije koje su osvojile srca mnogih, Etem Haznedar je bio živi odraz te tradicije. Povijest njegove obitelji seže unazad do vremena sultana Mehmeda Fatiha. Njegov predak, Ibrahim Haznadar, bio je jedan od čuvara blaga u sultanovoj palati, osoba koja je imala poseban status i poštovanje na dvoru. Takva povijest ne samo da ukazuje na duboku povezanost Etemove obitelji s osmanskom imperijom, već i na odgovornost koju su generacije nosile.
Dok je Safet kroz sevdalinku prenosio osjećaje i emocije Bosne i Hercegovine, Etem je bio živi podsjetnik na tu prošlost, na kulturu i tradiciju koja je oblikovao Novi Pazar i Sandžak. Njegova časna prošlost i integritet koji je nosio sa sobom čine ga pravim simbolom onoga što znači biti čovjek u današnjem vremenu.
Etem Haznedar bio je, kako mnogi kažu, “insan koji vodu nikome natrunio nije”. U današnjem svijetu, gdje često svjedočimo nepravdi i bezobzirnosti, njegova prisutnost bila je svjetlo koje nas podsjeća na važnost čestitosti, poštovanja i ljubavi prema bližnjima, komšiluku i svojoj čaršiji.
Safetov glas i Etemova način čaršijskog boemskog života će kroz priče, pjesme i uspomene biti podsjetnik onih koji su imali čast upoznati ih.
Neka je vječni rahmet Edhemu. Njegov odlazak je podsjetnik na važnost očuvanja naše kulture, povijesti i, najvažnije, čovječnosti.
Dženaze će se obaviti sutra sa podne namaza u Pašinoj (Svojborskoj) džamiji, a ukop na Gazilaru.
